Postoje različiti oblici neverbalne komunikacije, ali kada je u pitanju naklonost ili nenaklonost između ljudi, tada pogled ima posebno mjesto.
Ako su oči zaista prozori nečije duše, onda se iz načina na koji neko gleda može mnogo šta saznati. I zato od djetinjstva kao posebnu socijalnu vještinu razvijamo sposobnost čitanja tuđih pogleda. Na osnovu pogleda pretpostavljamo kako se drugi zaista osjeća, šta zaista doživljava, šta zaista namjerava. Hvatajući poglede i izraze lica drugih ljudi zaključujemo šta oni misle o nama, kao što oni to isto čine gledajući nas.
Ljudi usmjeravaju pogled ka nečemu što im je važno. Kada jedna osoba gleda drugu, ona pokazuje da je zainteresovana za kontakt. Što duže i što češće gleda, to je njeno interesovanje veće. Ove psihološke činjenice se odražavaju i na kolektivnoj, jezičkoj ravni. Tako, na primjer, riječ sviđanje upravo ima u svom korenu viđenje, gledanje. Kada kažemo da se neko zagledao u nekoga, nagovještavamo zaljubljenost.
Kada nekoga drugi ljudi poštuju, tada ga gledaju, vide ga i prepoznaju ga. Zato kažemo da je osoba viđenija. Iz istih razloga je nastala i riječ ugled, od gledati u nekoga. A poštovana osoba je takođe i uzor, neko u koga se gleda sa željom da se bude kao on, što dolazi od starinskog glagola zoriti u. Isto je i u riječi respekt, koja dolazi od latinske reči respectus, ponovno gledati nekoga. A kada neko poštuje druge on je obziran i uviđajan.
Pogled je takođe i moćno erotično sredstvo. U mnogim pričama o velikim zavodnicima upravo se spominje snaga njihovog pogleda koja je hipnotički djelovala na njihove "žrtve". Pogled u određeni dio tijela druge osobe može biti diskretna naznaka seksualne privlačnosti, ali i drsko i nepristojno "svlačenje pogledom".
Ali pogled, takođe, može biti način da se izrazi neprijateljstvo. Tako, na primjer, onaj ko zavidi, takođe gleda u ono što drugi nezasluženo ima, a on nema, za šta mu je "zapelo oko". Slično je i kod ljubomore, mržnje i drugih neprijateljskih emocija.
Upravo zbog toga što je pogled tako otkrivajući, mnogi skrivaju svoje namjere pretvarajući se da ne gledaju i ne vide. "Dvorski pogled" je, na primjer, pogled kada se osoba trudi da drži glavu u suprotnom pravcu od onog u kom gleda, piše "Politika".
Mnogi mladi ljudi se stide da pokažu naklonost. Skrivaju svoje poglede jer očekuju da prvo prime znakove naklonosti. Manje se stide kada uvide da je drugima uvijek prijatno kada shvate da se nekome sviđaju. Čak i onda kada im se ta osoba ne sviđa. A kada se treći put "susretnu pogledi" vrijeme je za prilazak i upoznavanje.
(MONDO)