Kada dijete počne samostalno da sijedi, kocke koje mogu da se slažu jedna na drugu kao toranj, pogodne su za stimulaciju motornog razvoja.
Stručnjaci kažu da djeca tek od četiri, pet godina mogu nešto da započnu kada se igraju sa "gotovim" igračkama kao što su lutke, plišane igračke ili električni vozovi. Ali, sa kockama ne može ni da se zamisli broj mogućih kombinacija koje dijete može da napravi, i to u mnogo mlađem uzrastu. Čak i zvučni i svjetlosni efekti nakon nekog vremena ne pobuđuju dječju pažnju, jer se uvijek ponavljaju na isti način.
Stimulacija kockama
Za bebe mlađe od godinu dana, pogodne su kocke presvučene tkaninom, a za starije od drveta, jer su dugotrajnije. Da bi stimulacija bila bolja, dobro je odabrati kocke živih boja, i to one koje mogu da se stave jedna u drugu. Pošto su napravljene od čvrstog materijala - drveta ili plastike, beba će bez problema moći da udara jednu o drugu i proizvodi zvukove. I sve ostale, navedene aktivnosti koje podstiču motoriku ruku, u ovom uzrastu mogu da se stimulišu kockama.
Univerzalna igračka
Malo je igračaka sa kojima se djeca dugo igraju i koriste za različite aktivnosti. Igrajući se kockama, prvenstveno vježbaju spretnost prstiju, koja će im kasnije služiti za crtanje i pisanje. Gruba motorika se vježba kroz nošenje kocki, podizanje, slaganje raznih oblika. Takođe, djeca usavršavaju pokrete ruku i šaka, razvijaju maštu, a saznanje da jedna veća može da zauzme mjesto više manjih, da mogu da se grupišu - doprinosi kasnijem razumijevanju matematike. Zato je važno da se kockama podjednako igraju i djevojčice a ne samo dječaci, kojima se one tradicionalno kupuju.
Svijet u tri dimenzije
Igrajući se kockama i slažući ih, dijete počinje da vidi svijet u tri dimenzije, stiče osjećaj za prostor. Za to mu treba čvrsta podloga na kojoj će da se igra, najbolje na podu. Ali i dovoljno mjesta da može da gradi, ruši i ponovo gradi. Doduše, nekada na nevjerovatan način - naime, neka djeca pokušavaju da grade toranj od vrha na dole. No, ne treba ih sputavati u takvim pokušajima, bez obzira kako se to nama činilo neobičnim ili, čak, nemogućim. Uostalom, da nije bilo "nemogućih ideja", odrasli ne bi imali svoje omiljene "igračake" (mobilni telefon, računar...).
Samouvjerenost se gradi
Rušenje tornja je takođe važno, zato se ne treba ljutiti na dijete kada svaki put sruši ono što ste vi sagradili - ono tako uči da može da utiče na nešto i da to promijeni. Osjećaj moći koje dijete tada ima, pomaže mu da odraste u samouvjerenu osobu.
(MONDO/YUmama)