Zahvalnost je jedno od najsnažnijih osjećanja koje ljude čini srećnijim i može da promijeni odnos prema životu.
![Zahvalnost život čini ljepšim Zahvalnost život čini ljepšim](https://static.mondo.ba/Picture/8766/png/za-vesti.png)
Ovo ukazuju istraživanja američkih psihologa sprovedena posljednjih godina.
Naučnici pokušavaju da dokažu ne samo da zahvalnost pomaže, već i da utvrde neurohemijske procese koji stoje iza tog osjećanja, kao i najbolje načine za iskazivanje zahvalnosti.
Profesor psihologije na Univerzitetu u Majamiju Majkl Makalok proučavao je ljude od kojih je traženo da redovno izražavaju zahvalnost.
"Kada zastanete i prebrojite sve dobre stvari u svom životu, na neki način preuzimate kontrolu nad svojim emocijama", objasnio je Makalok.
On je dodao da su psiholozi ranije potcjenjivali snagu jednostavne zahvalnosti: "Zaista čini ljude srećnijim, to je nevjerovatno osjećanje".
Jedan od razloga zbog kojih zahvalnost djeluje tako dobro je što nas povezuje s drugim ljudima, pa zbog toga izrazi zahvalnosti treba da budu više emotivni i lični, smatra Makalok.
Dnevnici zahvalnosti, u koje ljudi nedjeljno ili svako veče bilježe stvari zbog kojih su zahvalni, postaju redovna psihoterapijska sredstva.
Važno je da ljudi u svojim dnevnicima više pažnje posvete drugima zbog čijeg su prisustva zahvalni, rekao je profesor psihologije na Univerzitetu Kalifornija u Dejvisu Robert Imons.
Imons kaže da bi ljudi trebalo da zamisle kako bi njihov život izgledao bez dobrih stvari, a naročito ljudi kao što su supružnici i koliko su zahvalni zbog njihovog postojanja.
Zahvalni ljudi se "osjećaju budnije, življe, zainteresovanije, osjećaju više entuzijazma i povezanosti sa drugima", rekao je Imons, autor dvije knjige o zahvalnosti, koji često proučava efekte dnevnika zahvalnosti.
"Zahvalnost takođe ublažava stres. Manje je vjerovatno da će zahvalni ljudi osjećati zavist, ljutnju, nezadovoljstvo, kajanje i druga neprijatna osjećanja koja izazivaju stres", naveo je Imons.
Naučnici proučavaju osjećanja koja stoje iza zahvalnosti, kao i njihovu neurohemijsku osnovu.
Preliminarne teorije proučavaju hormone u krvi i neurotransmitere u mozgu koji su povezani s osjećanjem zahvalnosti, dodao je Imons.
Prema njegovim riječima, lijeva prefrontalna kora velikog mozga, koja se povezuje s pozitivnim osjećanjima kao što su ljubav i saosjećanje, vjerovatno je ključna tačka.
Kako god da zahvalnost radi u mozgu, ostaje malo sumnje da zaista radi, zaključio je Imons.
(Beta/MONDO)