Kada dijete testira vaše strpljenje

Mladi roditelji, ili oni koji tek očekuju da to postanu, vjeruju da će uložiti maksimum napora da budu što je moguće bolji roditelji. Kada ih pitate šta to, konkretno, znači, odgovoriće da na svoje dijete neće nikada vikati, da će se sa njim o svemu dogovarati, da će mu posvetiti sve svoje slobodno vrijeme…

Oni u to najiskrenije vjeruju, i treba ih pustiti da do spoznaje - kako to nije uvijek moguće - dođu samostalno. Naime, samo je pitanje vremena kada će i oni najsmireniji ipak "izgubiti živce", ponekad slagati, ponekad vikati bez "pravog" razloga. Za neprimjereno, nedosljedno, nervozno ponašanje, imaće veoma mnogo prilika.

Sa druge strane, u mnogim svojim razvojnim fazama, i procesu sazrijevanja i upoznavanja sa svijetom koji ga okružuje, dijete će testirati vaše strpljenje i granice. Tako ono uči i sazrijeva. Ponekad na taj način traži vašu dodatnu pažnju, ponekad i ono na vama kanališe one emcije koje bi trebalo da ispolji negdje drugdje, a ponekad je opiranje vašim zahtjevima uobičajeno za njegovu trenutnu fazu razvoja.

Upravo zato, činjenica da ponekad "izgubite živce" sa svojim djetetom, ne čini vas lošim roditeljem. Odnosno, takvo ponašanje uopšte ne karakteriše dobrog ili lošeg roditelja, jer se kvalitet roditeljstva mjeri drugim parametrima. Ipak, podrazumijeva se da takvo ponašanje nije konstruktivno, niti poželjno. Ne zaboravite da, bez obzira koliko stručnjaci imali razumijevanja da niko ne može biti uvijek smiren, dosljedan, konstruktivan - vaš gubitak strpljenja ne smije biti opravdanje za fizičko kažnjavanje djeteta, psihološko zlostavljanje, ili zanemarivanje.

Ako već ponekad i vi "izgubite živce", šta možete učiniti?

Težite ka dosljednosti. Biti u svakom trenutku dosljedan - zvuči primamljivo, ali je lakše reći nego učiniti. Naime, niko nije dosljedan baš uvijek. Vi ste dosljedni u većoj ili manjoj mjeri, baš kao što ste u većoj ili manjoj mjeri tvrdoglavi, nestrpljivi, osjetljivi. Ukoliko ponekad preinačite neku svoju odluku - to ne mora da znači da niste dosljedni, već da imate sluha za potrebe svog djeteta. Dosljedno ponašanje roditelja utiče na samopouzdanje (kako roditelja, tako i djece) i autoritet roditelja, koji se na ovaj način gradi najbezbolnije i najbrže.

Kontrolišite svoje emocije. Naučite da kontrolišete svoje emocije, a posebno one koje mogu imati posljedice po dijete. Ne dozvolite sebi da se izderete na dijete ako ono to nije ni sa čim zaslužilo. Pronađite prave uzroke svog nezadovoljstva, umjesto da se "praznite" na njemu samo zato što je pred vašim bijesom nemoćno, ili preslabo da vam se suprotstavi.

Mislite o sebi kao o roditelju. Budite svjesni svoje roditeljske uloge. Mislite o tome koliko je ogroman vaš uticaj na dijete. Informišite se i uvijek budite u toku trenutnih razvojnih faza vašeg djeteta. To će vas učiniti fleksibilnijim, znaćete šta možete da očekujete, a samim tim i da se pravovremeno pripremite za eventualne izazove njegove trenutne, kao i prve naredne razvojne faze.

Izvinite se. Konačno, kada se "samo" izvičete, ne zaboravite da se djetetu i izvinite. Ožiljci koje ostavljamo na dječjem putu razvoja, često su veoma duboki. Naše najbolje namjere nisu opravdanje da se ponašamo kako god u trenutku mislimo da je poželjno. Nažalost, ni izvinjenja često nisu dovoljna. To znate i vi, kao odrasle osobe. Ipak, ako ste nezasluženo vikali na dijete, ili ga kaznili, najmanje što možete da učinite jeste da mu se izvinite i priznate da ste pretjerali u reakciji, i da ono nije krivo za takvo vaše ponašanje. Osim izvinjenja, podrazumijeva se da ćete pokušati da se takvo vaše ponašanje ne ponovi.

(MONDO)