Igra sa ogledalom ima značajnu ulogu u pravilnom razvoju djeteta.
Većina roditelja se uplaši kada vidi da se dijete približava ogledalu, jer bi moglo da ga razbije i ozbiljno se povredi. To je, svakako, moguće, ali zato treba preduzeti određene mjere da se to spriječi, a nikako uskraćivati djetetu korišćenje ogledala.
Za bebu uzrasta 12 do 18 mjeseci, ogledalo je neophodna igračka, koja omogućava shvatanje tjelesne šeme, odnosno viđenje sopstvenog tijela u prostoru. Iako tada još uvijek ne prepoznaje sebe, ubrzo će početi da se igra sa "svojim likom u ogledalu".
Prve bebine reakcije na ogledalo su, uglavnom, čuđenje, strah i radoznalost, pa je zato dobro da pored bebe bude majka, otac, ili neka druga poznata odrasla osoba, kako bi ih vidjela u ogledalu.
Kada roditelji treba da reaguju?
Djeca se rado igraju pred ogledalom, prave grimase, pokazuju zube, ljute se, smiju, oponašaju razne životinje, i slično. Ako dijete ima tri godine a ne prepoznaje sebe, niti reaguje na lik u ogledalu, svaki put panično plače i bježi - treba konsultovati nekog ljekara ili psihologa.
Osmijeh na licima roditelja u ogledalu će smiriti dijete, i ono će nakon plača takođe početi da se smiješi.
Neka djeca odmah dobro reaguju, dodiruju lik u ogledalu, pokušavaju da ga "izvuku" ili "sklone" sa ogledala, ljube ga... što nikako ne znači da je dijete narcisoidno, kako većina roditelja pomisli. Ovo je samo jedna od faza odrastanja kroz koju dijete prolazi, i treba mu omogućiti da to uradi na pravi način.
Najbolje je da ogledalo bude pričvršćeno za zid, da ne može da padne, i dovoljno veliko da dijete može da vidi sebe u cjelini, i bar lice majke pored sebe. Kako u ovom uzrastu djeca puze, ogledalo treba da bude postavljeno nisko, da bi dijete moglo da ga koristi kada poželi. U slučaju da nema mogućnosti za to, treba mu dati plastično ogledalo veličine 30x40 centimetara (ovakva ogledala mogu da se nađu u prodavnicama dječjih igračaka), u kojem će moći da vidi svoj lik.
Ogledalo i igra pred njim će biti dobra motivacija da se dijete iz četvoronožnog položaja uspravlja bez hvatanja za nešto, kako to inače radi. Takođe će ovdje napraviti i prve korake u stranu, bez pridržavanja, što je od velike važnosti za razvoj pravilne šeme hoda. Posmatrajući sebe u ogledalu, dijete polako shvata da je odvojeno od majke, što je put ka njegovoj samostalnosti. Kada će prepoznati sebe - zavisi od zrelosti djeteta. Ovo je dug proces, i odvija se u periodu između prvog i drugog rođendana. Do tada, većina djece ima svijest da je to njihov odraz u ogledalu, a ne neki stranac.
(MONDO)