U Firenci ima mnogo kulturno-istorijskih spomenika koje treba vidjeti. Najpoznatiji je muzej Ufići, ali treba i jesti, i to ne bilo šta.
Sitna žena dugačke crne kose stoji na stepeništu jedne crkve u Firenci i turistima dijeli kornete - tijesto punjeno filom. Dok oni grickaju poslasticu, Antoaneta Macalia, skraćeno Toni, se predstavlja. "Moje babe i djede su svi rođeni u Italiji, mahom na jugu. Tako da volim da kažem da sam ja sto odsto Italijanka asimilovana u Americi. Nešto kao 'Fiat' sada…"
U Firenci je već deset godina, još tokom studija zaljubila se u grad. Poslije godinu dana rada sa vinima, riješila je da pokrene "Okusite Firencu", sa vrlo jednostavnim ciljem - da posjetioci ne odu iz grada sa lošim ukusom u ustima.
A to se često dešava nakon cijelog dana provedenog po muzejima: "Ljudi budu jako gladni i onda završe na sendviču u nekom od onih malih restorana, zamki za turiste koji imaju sve. U lokalu postoje sendviči, sladoled, vafl - koji, uzgred budi rečeno, nisu italijanski proizvod. A takvo mjesto je odmah pored muzeja Ufići i vjerovatno je veoma loše. Jer ako zaista imate vremena da napravite sve to, znači da ga niste pravili sami".
Ona turistima toskansku kuhinju opisuje od samog osnova. Izvan Italije, "toskanski" se dodaje svakom nazivu jela kako bi mu se dalo na egzotičnosti, na primjer "toskanska piletina". U Toskani, piletina jedva da se jede, ni pica nije obavezno na meniju, ali zato pasulj jeste, piše "Dojče vele".
Macalia kaže da je toskanska kuhinja prilično jednostavna: "To je hrana siromašnih. Jednostavni, svježi sastojci bez miješanja previše različitih ukusa. Dakle, ako već koristimo masline, nećemo koristiti i sušeni paradajz, sos i milion drugih namirnica, već će se naglasiti taj ukus masline".
Masline i druge svježe namirnice mogu se naći na firentinskoj pijaci San Ambrođo. Macalia turistima nudi komade kravljeg sira, koji se može pronaći u supermarketima širom svijeta, ali nigdje nije ukusan kao ovdje. "Pripremite svoja usta za ovo, parmiđano star 30 mjeseci je zaista nešto posebno. Dakle, parmiđano ređano, posebno hrskav. Mnogo ljudi misli da je ovo buđ, ali to su zapravo kristalizovane kiseline".
Macalia vodi turiste do Luke Menonija, snadbevača restorana i lokala poznatim firentinskim odrescima. On uzima dva komada mesa i uz Macalinu pomoć pokazuje koji je dobar, a koji loš. "Ovo možete uporediti sa milovanjem, obožavam ovo - kao da milujete svilu ili juteni džak. I vidite kako se ne siječe dobro. I razlog tome je porijeklo, DNK. Vjerovatno je hranjeno veoma loše".
Turiste željne dobrog odreska Macalia upozorava na još jednu stvar. "Kada naručite firentinski odrezak, ne treba da ga pojedete sami. Trebalo bi da ga podijelite. Tako da ako restoran proba da vam proda odrezak po osobi, to nije dobro mjesto, jer vam na dobrom mjestu nikada ne bi uradili tako nešto".
Sljedeća stanica je mjesto na koje Firentinci svraćaju decenijama - Vestrijeva prodavnica sladoleda i čokolade u srcu Firence. Turisti često ne mogu da odole gomilama sladoleda izloženim u frižiderima širom Italije. Leonardo Vestri ne izlaže svoj sladoled svjetlosti ili prašini, već ga čuva na staromodan način.
"Ja koristim recepte za sladoled iz 20-ih i 30-ih godina prošlog vijeka kada nije bilo konzervansa. Mi na primjer nemamo zamrzivače. Mi svako jutro kupujemo svježe voće i pravimo sladoled svaki dan. Nikad nismo kupili zamrzivač jer nam jednostavno nije bio potreban."
Turista Vilijam Mur iz Ohaja kaže da su na ovoj turi osjetili ukus Firence i Italije. "Možda ne možete da prepoznate svaki detalj umjetničkih djela u Ufićiju, ali sigurno možete da prepoznate sjajnu karbonaru. Svi imamo istu opremu za to - čulo ukusa. Nije vam potrebna diploma iz istorije umjetnosti da biste primijetili sve razlike između jednog i drugog jela".
Macalia sipa proseko, italijansko pjenušavo vino. Grupa se smjestila u baru prigodnog naziva - Zlatni pogled, iznad Ponte Vekija, Starog mosta. Macalia kaže da se italijansko tečno zlato - vino, popravilo posljednjih decenija. Sa svakom čašom, postaje jasnije da je Macalia pokazala turistima ne samo šta, već i kako jedu i piju Italijani.
Ukus Firence ih je naučio ono što Italijani govore vjekovima - vrijeme provedeno uz jeli i piće nikada nije potrošeno uzalud.
(MONDO)