Razlike u vaspitanju prvog i drugog djeteta

U okviru porodice, postoje značajne razlike između prvorođenog i drugorođenog djeteta - od pola, razlike u uzrastu, karakterne individualnosti, opšteg psihofizičkog zdravlja, kao i različitih životnih situacija u kojima su se nalazili roditelji u vrijeme kada se rađalo prvo, a kasnije drugo dijete. Svi ti činioci mogu da se, u izvjesnim periodima života i razvoja oba djeteta, odraze na određena uvjerenja i stavove - kako same djece i njihovih roditelja, tako i neposrednog okruženja. Najčešća je pojava ljubomore starijeg djeteta u odnosu na mlađe, ali nije rijetka situacija i da bude obrnuto, ili da ljubomora bude uzajamna.

Ljubomora i kako je riješiti

Mnogi roditelji se boje ljubomore prvorođenog djeteta, da bi u nekom periodu shvatili da je drugorođeno dijete ljubomorno.
Adekvatno reagovanje, bavljenje djecom i već pomenuta dobra organizacija, mogu da premoste ove probleme. Roditelji bi trebalo da se potrude da oba djeteta od njih dobijaju istu pažnju i podjednaku količinu zajednički provedenog vremena - kada se bave određenim aktivnostima odgovarajućim za uzrast.

Situacije u kojima ćete se možda naći kada imate dvoje djece različitog uzrasta:

Situacija 1:
Mlađe dijete, iako suprotnog pola, često poželi iste stvari kao i starije - bilo da je u pitanju garderoba, igračke, obuća, ili nešto vezano za školske aktivnosti. Takođe, ne želi da ostaje kod kuće već da se priključi društvu starije djece. Insistira da izađe sa njima napolje, da se zajedno igraju, ili da provodi vrijeme sa njima kada dođu u posjetu. Često nikakva objašnjenja ne mogu da zaustave mališanov plač i molbe. Tada roditelji pokušavaju da nagovore starije dijete da popusti: "Molim te, neka bude sa vama samo malo, da ne plače! Uostalom, ti si stariji/a, lakše možeš da shvatiš...".

Ukoliko roditelji ne dozvoljavaju da mlađe dijete ometa starije, već ga upućuju da se zanima nečim drugim, ono može da postane veoma razdražljivo, nemirno, čak da izjavi: "Mene niko ne voli!" U slučaju da se takve situacije ponavljaju, mlađe dijete može da ulazi u čest verbalni, pa i fizički konflikt sa starijim djetetom. Ili da se povlači i neutješno plače.

Situacija 2:
Starije dijete može da dođe u situaciju da nema slobodu druženja sa svojim vršnjacima, jer "mora stalno da pazi" na mlađeg brata ili sestru. Djeca to najčešće komentarišu kao: "Ne zna da se igra, pa nam sve pokvari!"

Nažalost, ako se takve situacije ponavljaju, starije dijete počinje da izbjegava druženje sa vršnjacima. Takođe, može da živi u uvjerenju da nije voljeno dijete, ali da to ne kaže roditeljima. Tada postaje ljubomorno, plačljivo, preosjetljivo, često odbija roditeljske naloge, a sa mlađim djetetom ulazi u razne verbalne i fizičke konflikte.

Reakcija roditelja

Ponekad roditelji misle da je u pitanju samo kratka faza u razvoju njihove djece, da će proći... pa ne obraćaju mnogo pažnju.
Neki smatraju da bi starije dijete, pošto može više da razumije, trebalo da prihvati takvu ulogu i tog mišljenja se neumoljivo pridržavaju, što može da uzrokuje brojne probleme.

Imitacija je pozitivna

Djeca najčešće uče imitativno, motivisana radoznalošću i istražujući šta će se desiti kada ponove neka prijatna ili neprijatna ponašanja odraslih. Kako starije, tako i mlađe dijete imitiraju jedno drugo, svoje roditelje i njihovo okruženje. U mlađem uzrastu, imitacija je sredstvo da se postigne efekat, a tokom daljeg razvoja može da posluži u cilju provjere emocije svakog člana porodične grupe, da bi se u kasnijem razvojnom dobu to usvojilo kao stav ili uvjerenje.

Pojedini roditelji misle kako je neophodno da djeca u takvim situacijama budu razdvojena, pa strogo vode računa da jedno drugom ne smetaju.
Izvjestan broj roditelja uopšte ne pokušava da interveniše u takvim situacijama, već prepušta djeci da je rješavaju. Tada nerijetko dolazi do dječje vike, dreke, žustre svađe, pomiješane sa kraćim mirnijim periodima.

Reakcija okruženja

Važno je znati da pored roditelja, i druge osobe iz neposrednog okruženja: kao što su bake i deke, rođaci, susjedi, prijatelji, nastavnici, mogu da imaju odlučujuću ulogu u porukama koje upućuju - jer se one pamte, prelaze u podsvijest i tamo zadržavaju tokom života.

Razgovor - ključ za uspjeh
Roditelj može da sjedne pored trogodišnjeg djeteta (ili da ga uzme u krilo), a da na isti način postupi i sa starijim djetetom, i priča im se kako su mnogo voljena, koliko mu je do njih stalo, da mu se dopada što su pametna, lijepa, vrijedna…
Potencijali tih mališana će sigurno izaći na vidjelo. Oni će se potruditi da opravdaju mišljenje roditelja i pokažu sebe u najboljem svjetlu. Djeca će željeti da pokažu ono što mogu najbolje da urade, pozitivno će prihvatati svaku verbalnu poruku u vidu naloga.

Od trenutka kada odvoje vrijeme i razgovaraju sa djecom, pristup roditelja zahtijeva dobru organizaciju i slobodno dogovaranje. Jedino tako djeca uče i stiču mnoge navike ponašanja.

Pravila ponašanja roditelja
Evo još nekoliko pravila koja bi roditelji trebalo da usvoje:

- Treba napraviti listu zanimljivih sadržaja i vrijeme njihovog izvođenja, i to za oba djeteta.
- Truditi se da raspoloženje bude pozitivno, da ima puno priča i smijeha.
- Potruditi se da se djeca ne izlažu prevelikoj buci, da ne postanu preosjetljiva.
- Ne bi uopšte trebalo kažnjavati djecu. Ali, ako postoji potreba za tim, onda ne smije da bude drastično, i ne treba vikati. Djeca od tri ili četiri godine su suviše mala da bi razumjela kažnjavanje. Treba im objasniti zašto su kažnjena. Kazna ne smije dugo da traje, jer se u tom slučaju djeca osjećaju odbačeno. Poslije kažnjavanja, treba polako stvarati atmosferu dobrog raspoloženja.
- Ne treba djecu plašiti nečim što ne postoji - ako ne urade ono što ste tražili. Ne treba im govoriti da više neće biti voljena ili da će biti nekom poklonjena ako ne izvrše određeni nalog. Djeca ne smiju da formiraju strah od gubitka roditelja.
- Učite djecu emocijama i osjećanjima. Kada ste ljuti, kažite i objasnite pred djecom onako kako to najbolje umijete - zašto ste ljuti i zbog koga.
- Gestikulacijom (ako je dijete malo) pokažite vaša osjećanja. S vremena na vrijeme, pitajte dijete kako se to ljuti, smije, plače…
- Povremeno ostavljajte otvorena vrata dječje sobe. Recite djetetu da ste tu ako mu slučajno budete potrebni.
- Ako su djeca uznemirena ili razdražljiva, pretjerano umorna ili ispoljavaju negodovanje povodom spavanja, dajte im omiljene igračke i ispričajte nešto lijepo - sve dok ne budete sigurni da su se smirila.
- Ponekad jedan od roditelja treba da djetetu osnovnoškolskog uzrasta organizuje više aktivnosti, druženja, posjeta bioskopu, pozorištu… Dok drugom, mlađem djetetu, treba da organizuje drugačije sadržaje.

(MONDO/YUmama)