Pored adolescneata, predškolci najburnije reaguju na razvod, jer njihove mentalne sposobnosti i emotivni razvoj još nisu dostigli nivo da bi mogli da razumiju šta se događa.
Razvod, pa čak i onaj "najbezbolniji", uvijek je stresan za sve članove porodice, naročito za djecu.
U zavisnosti od stava roditelja, sklopa ličnosti i uzrasta, djeca različito reaguju na promijenjene porodične okolnosti.
Sasvim mala djeca najlakše podnose razvod, jer još uvijek ne shvataju relacije i lakše se prilagođavaju na novo. Neki psiholozi tvrde da je najteže predškolcima i adolescentima.
Adolescenti su u posebnom razvojnom periodu, pubertet im donosi toliko promjena i noviteta, da jednostavno nisu u stanju da se sa svim tim nose
Predškolci za koje možda mislite da će lakše podnijeti razvod, jer se ne suočavaju sa drugim problemima, takođe su u posebnom razvojnom periodu i razvod roditelja doživljavaju vrlo neprijatno i burno. Njihove mentalne sposobnosti kao i emotivni razvoj još uvijek nisu dostigli nivo koji je potreban kako bi na pravi način shvatili šta se događa i šta razvod uopšte znači. Prva reakcija predškolaca uglavnom je zbunjenost.
Međutim, kako vrijeme prolazi oni počinju da stavraju sopstvene "teorije" o tome šta se dogodilo, bez obzira na to šta čuju od roditelja. To naravno ne znači da sa njima ne treba otvoreno da razgovarate o svemu što se događa, ali psihlozi upozoravaju da oni najčešće reaguju na isti način, bez obzira na okolnosti.
Naime, djeca predškolskog uzrasta su u periodu izraženog egocentrizma, pa više nego u bilo kom drugom uzrastu, sebe krive za rastanak roditelja. Smatraju da su oni krivci za sve, jer nemaju drugo objašnjenje. I dalje je kod njih prisutan strah od napuštanja, vrlo su emotivno zahtjevni, pa svaki veliki potres doživljavaju intenzivnije nego djeca drugih uzrasta.
Često se događa i da sebi nametnu odgovornost da ponovo "spoje" roditelje, pa zbog toga mogu dolaziti u vrlo neprijatne situacije.
Ta faza će proći vremenom, ali može prilično da oteža ioanko težak period. Najvažnije je, savjetuju stručnjaci, da ubijedite dijete da razvod nema nikakve veze sa njim i da na sve moguće načine pokušate da ga oslobodite osjećaja krivice.
Takođe, dobro je da djetetu obezbijedite stabilnost i rutinu što prije, odnosno, da se vrati "normlanom" ritmu u što kraćem vremenu.
Djeca su tokom razvoda pod velikim stresom, a predškolci će to najintenzivnije pokazivati onda kada prelaze od jednog roditelja kod drugog. Zbog toga psiholozi savjetuju da "ne šetate" dijete, već da uspostavite određeni ritam posjeta, a da mališan spava uvijek na istom mjestu, pišu "Novosti".
Vrlo često se događa da dijete izrazito tuguje za roditeljem koji je napustio kuću. Zbog toga se preporučuje da roditelj koji je otišao djetetu posvećuje punu pažnju, da redovno provodi vrijeme sa njim, kako bi se što lakše adaptiralo na činjenicu da porodica više nije ista.
Bez obzira na to kakav odnos imate sa bivšim partnerom, u interesu je djeteta da normalno i civilizovano komunicirate i ne svetite se jedno drugom preko djeteta. Jedino ukoliko dijete bude osjetilo da ga oba roditelja i dalje vole i da razvid ne znači da će jednog od njih izgubiti, prihvatiće ga na najbolji mogući način.
Psiholozi savjetuju da nikada ne govorite loše o biivšem partneru pred djetetom, jer to može dovesti do poremećenih odnosa sa ocem ili majkom. Objasnite mu razloge razvoda na njemu razumljivom rječniku i ubijedite ga da to ne znači da gubi nekog od vas.
O pravim razlozima za razvod i teškim temama razgovarajte kad dijete odraste, ali i tada uz detaljna objašnjenja zašto ste odlučili da više ne živite zajedno.
Imajte na umu riječi Duška Radovića: "Ponekad se razvode muž i žena, a ponekad i nečiji mama i tata".
(MONDO)