Glavni grad Malte nema uređene plaže i sve je skupo. Lijepo je vidjeti centar i Katedralu svetog Džona, ali sve ostalo ne "poziva" da tamo ljetujete.
Pitanje za one koji nisu bili na Malti ili one koji se o njoj nisu podrobno informisali – koja vam je prva pomisao na pomen ostrvske države na jugu Evrope?
Članovi beogradske ekspedicije, koja je ove nedjelje boravila na Malti gdje je FK Partizan igrao meč sa Valetom, bili su jednoglasni u predviđanjima:
"Malta, odnosno Valeta je mondensko ljetovalište".
Ispostavilo se da su im očekivanja bila pogrešna!
Valeta je glavni grad (ne i najveći - najveći je Birkirkara), sa manje od sedam hiljada stanovnika. Doduše, sa susjednim gradom Slijemom, sa kojim nema jasno izraženu granicu, čini cjelinu, pa je subjektivni utisak da je veća i po površini i po broju žitelja.
Da posjetilac ne zna gdje je došao, na putu od aerodroma ka centru sigurno bi mu prvi utisak bio da se našao u na primjer Libiji ili nekom malom bliskoistočnom mjestu. Zgrade i kuće su kao po pravilu požutjele, zapuštene, čak i ruinirane. Gradilišta, koja mahom djeluju napušteno, ima na sve strane. Iz daljine gledano, dominira samo jedan objekat novije gradnje, velika narandžasto-plava zgrada sa antenom na vrhu, nešto kao naša Beograđanka.
Utisak se popravlja nadomak Sredozemnog mora, gdje ipak ima savremenih hotela i uređenih priobalnih dijelova, ali ne onoliko koliko bi se očekivalo.
Ipak, najjači utisak za neobaviještenog posjetioca Valete ostavlja saznanje da nema uređenih plaža!
Gosti se u ogromnoj većini odlučuju za kupanje i sunčanje na hotelskim bazenima, a manji broj se opredijeli za kupanje u izuzetno slanom moru. Takvi imaju malo mjesta da spuste peškire. Za njih su predviđene uske betonske "štrafte". Pješčanih plaža nema uopšte, svuda su stijene i kamenje.
Bez dileme najljepši dio Valete, koju mnogi smatraju gradom – muzejom, je centralna ulica zamišljena kao šetalište. Pored neizbježnih prodavnica suvenira i najpoznatijih svjetskih brendova, na svakom koraku su restorani i kafići, ali i istorijske znamenitosti.
Najpoznatija je Katedrala svetog Džona (Jovana) ili "dom vitezova". Izgrađena u baroknom stilu i prepuna djela umjetnika iz istog perioda je zaista vrijedna zaostavština koju treba vidjeti. U njoj je smještena i čuvena slika slavnog italijanskog umjetnika Karavađa.
U Valeti, gdje god se okrenete, tu su malteški vitezovi – skulpture, slike, suveniri... Oni su srž malteške istorije. Riječ je o redu formiranom u Jerusalimu u 11. vijeku, koji je za cilj imao zdravstveno zbrinjavanje siromašnih, a koji se klanjao Svetom Jovanu. Zbog toga su poznati i kao "hospitalci" i "jovanovci". Pred naletom islama, pobjegli su na Rodos, odakle su stigli na Maltu čiju su istoriju kasnije ispisali.
U unutrašnjosti ostrva smješteni su brojni dvorci koji predstvaljaju turističku atrakciju, a i Valeta je izgrađena kao tvrđava.
Na ostrvu površine 316 kvadratnih kilometara smještenom 80 kilometara južno od Sicilije, 284 kilometara istočno od Tunisa i 333 kilometara sjeverno od Libije, 95,3 odsto stanovništa čine Maltežani, a samo 1,6 odsto Britanci, čija je to kolonija bila. Postoje dva zvanična jezika, engleski i malteški, koji je za "srpsko uho" najblaže rečeno čudan, nastao pod uticajima engleskog, italijanskog i arapskog.
Valeta je takođe poznata kao "prihvatilište" studenata iz raznih krajeva svijeta, pa je shodno tome razvijen i noćni život, naročito tokom turističke sezone.
Standard Maltežana je visok, jer su cijene iste takve. A, i gosti moraju da imaju "dubok džep". Primjera radi, flašica vode u hotelu sa četiri zvjezdice košta tri evra, točeno domaće pivo u restoranu čak četiri, a ne baš velika porcija glavnog jela samo u "nižerazrenim" kafanama može se naći za manje od osam-devet evra.
Zaključak bi bio – ako vas put navede na Maltu, dobro je, imaćete šta da vidite, ali na ljetovanje nemojte ići tamo. Nikako!
(MONDO)