Evo stručnog objašnjenja da li je rizično piti mlijeko sa aflatoksinom, šta može da bude zaraženo tim otrovom i ima li mjesta panici.
Poslije objavljivanja informacija da su se u mlijeku na tržištu kod nas i u regionu pojavile veće količine kancerogenog aflatoksina od onih koje su dozvoljene propisima, za vas smo pokušali da pronađemo odgovore stručnjaka na pitanja da li je rizično piti mlijeko i davati ga djeci, šta sve može da bude zaraženo tim otrovom, kao i ima li mjesta panici.
Profesorka Dragoslava Radin sa odseka za Prehrambenu tehnologiju i biohemiju Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu potanko objašnjava sve činjenice vezane za ovaj problem.
Mora se napraviti razlika između aflatoksina M1 koji se nalazi u mlijeku i aflatoksina B1 koji se nalazi u stočnoj hrani.
"Za aflatoskin M1 nema konkretnih podataka u svijetu koje su maskimalne dnevne doze i koliki je rizik da osoba koja ga unosi oboli od kancera. U pitanju su samo procjene. Za mikrotoskine ne rade se eksperimenti na ljudima, već samo životinjama i na osnovu tih eksperimenata i epidemija koje su se evetualno zadesile u drugim krajevima svijeta se vrše te procjene", kaže profesorka Radin.
Otuda i različite dozvoljene granice kod nas i EU, i u SAD sa druge strane. U EU su rigorozniji po pitanju određivanja tih granica i s ciljem da bi obezbijedili zdravlje postrošača, oni su pravilnikom 10881/2006 prije sedam godina uveli dozvoljenu vrijednost od 0,05 mikrograma po kilogramu proizvoda. Srbija je 2011. prihvatila taj pravilnik, prije svega zbog obaveze da zemlje kandidati prilagode svoje propise onim koji važe u EU.
U Americi su dozvoljene vrijednosti do 0,5 mikrograma, a tako je bilo i u Srbiji do 2011. To ne znači, kaže Radin da se u SAD svakodnevno truju aflatoksinima u mlijeku, već da se radi o maksimalno dozvoljenim vrijednostima i da su Amerikanci izveli svoju procjenu, koja je "popustiljivija" od one u EU.
Radin kaže i da je cijela priča o aflatoksinu M1 u mlijeku veoma kompleksna i da ništa ne znači isticanje tabela da proizvodima koje sadrže i ne sadrže taj toksin jer se situacija može mijenjati iz dana u dan.
"Mljekare imaju snabdjevače, to su primarni proizvođači i pitanje je kakva je njihova stočna hrana. Oni će možda danas proizvoditi od jedne količine stočne hrane, a sutra od druge...To znači da mlijeko istog proizvođača danas ne mora da ima povećane vrijednosti aflatoksina M1, a sutra možda ima!"
Nije rješenje povući mlijeko sa tržišta, rješenje je isključiti svu zatrovanu stočnu hranu iz ishrane životinja i ići po principu bolje spriječiti nego liječiti, kaže dr Radin.
Ona navodi da lično i dalje pije mlijeko, i da ga je pila u proteklom periodu. Upitana da li je, kao i autor ovog teksta, odmah pojurila na "Ješićevu listu" da utvrdi koja mlijeka su manje, a koja više toksična, odgovorila je potvrdno. Utvrdila je da i je prethodnih mjeseci pila ono zagađenije mlijeko. Na pitanje da li će nastaviti da ga pije, samo se nasmejala i izbjegla odgovor...
Dok se za aflatoksin M1 sve zasniva na procjenama, situacija je potpuno drugačija za aflatoksin B1 koji se nalazi u stočnoj hrani. Postoje konkretni podaci da je u pitanju veoma jako mutageno sredstvo koje neosporno izaziva kancer.
Dokazano je da ako se u organizam unese više od 1 miligrama aflatoksina B1, rizik od pojave kancera je 50 odsto. Ako neko unese više od 20 mikrograma aflatoksina B1 po kilogramu tjelesne težine dnevno, velike su šanse da dobije kancer poslije samo nekoliko nedelja, objašnjava profesorka Radin.
Aflatoksin B1 se tako pojavljuje ne u mlijeku već u drugoj hrani za ljude i životinje i on je veoma kancerogen i mutagen. Aflatoksin M1 u mlijeku nastaje tako što se B1 u organizmu životinje transformiše u mlijeko, i on je deset puta manje toksičan od aflatoksina B1.
Male su šanse da se aflatoksin B1 pojavi u mesu jer je malo vjerovatno da se zadrži u mišićnom tkivu, ali ono što treba izbjegavati u ishrani su jetra i bubrezi životinskog porijekla, ističe profesroka Radin.
Takođe, aflatoksin B1 može se naći i na trajnim proizvodima. "U najvećem riziku su šunke i trajne kobacice na kojima se uhvate pljesni", kaže Radin, ali naglašava da su te pljesni sasvim drugog porijekla, odnosno da ne potiču od stočne hrane već se stvaraju na proizvodima tokom vremena. Pored toga, ni sve plijesni koje se pojave na kobasicama i šunkama nisu garantovano toksične, neke jesu, a neke ne...Svejedno, ako ih vidite na proizvodima, bolje je zaobići ih jer u kući nemate laboratoriju koja može to da utvrdi.
Meta kancerogenih aflatoskina B1 tako može biti sve što je podložno rastu pljesni, a na savjesti je proizvođača hrane da li će završiti na vašoj trpezi.
Kada je u Srbiji prije nekoliko mjeseci u javnost proucrila priča da je kukuruz zatrovan aflatoksinom B1, država je nakon toga zvanično navela da je od 144 uzorka stočne hrane u samo četiri utrđeno prisustvo kacerogena.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da je tu od ključne važnosti samo uzimanje uzorka i da se može dogoditi da se ne uzme referentan uzorak, pa se neka hrana proglasi ispravnom iako to nije.
(MONDO)