Razmaženo dijete nije ono koje je imalo puno roditeljske ljubavi, već ono kome su nedostajala pravila.
Popuštanje i povlađivanje djeci iz bilo kojih razloga, nikako nije dobro. Takođe, psiholozi i pedagozi savjetuju roditelje da izbjegavaju odnos u kome nema autoriteta. Djeci su potrebni roditelji, jer drugare treba da nađu među svojim vršnjacima.
Dječji psiholozi vjeruju da je izostanak rutine najopasnija roditeljska greška. Dosljednost se teško sprovodi, ali jasno ukazuje na rješenost u određenom postupku. Mame i tate često popuštaju da bi ublažili osjećaj krivice. Dozvoljavaju neka “dječja pravila”, previše poštuju želje mališana, umjesto da precizno utvrde kada je vrijeme za jelo, spavanje.
Zoran Milivojević, psihoterapeut, kaže da roditelji po svaku cijenu žele da vide srećno dijete i zato ispunjavaju želje, molbe, zahtjeve...
"Psihoanaliza je pokazala da djeca koja nisu dobijala dovoljno ljubavi u detinjstvu odrastaju u neurotične osobe. Zato su roditelji u fokus stavili djetetova osjećanja, doživljaj da je voljeno. Danas kada je nekoliko generacija, koje su vaspitavane po modelu popustljivog vaspitanja, odraslo, vidimo da ovakav model pravi štetu stvarajući novu patologiju. Riječ je o razmaženoj i prezaštićenoj djeci", kaže za "Ženu" Milivojević.
Popustljivost vaspitavanja je otišlo u suprotnost - stalno se pokazuje ljubav, a izbjegava se disciplinovanje, a oni svaki pokušaj disciplinovanja doživljavaju kao negaciju ljubavi.
Roditelji često popuštaju djeci i da bi izbjegli scene. Odrasli treba da prihvate da se o nekim stvarima može, a o nekima ne može raspravljati.
Isto tako, još jedna varka se često provlači, a to je da su djeca kojoj dobro ide u školi vaspitana i primjerna. Pedagozi savjetuju roditelje da osim podsticanja na učenje, za dijete je važno i obavljanje kućnih poslova i stvaranje radnih navika.
Psiholog dr Arik Sigman u knjizi “Razmažena generacija” opominje da smo unutar zapadnog civilizacijskog kruga napravili tragičnu grešku kada smo poistovijetili ljubav i vaspitanje, i da je vrijeme da te pojmove razdvojimo.
"Nije ljubav ta koja kvari djecu. Kvari ih nedostatak disciplinovanja. Moramo ponovo da kolektivno učimo, uključujući i ponekog stručnjaka, da disciplinovanje djece nije izraz neljubavi nego ljubavi. Pomozimo djeci da shvate da postoje i veoma korisne stvari koje su neprijatne, a koje dijete mora da nauči i usvoji. I zato je nova formula vaspitanja: ljubav plus disciplina", objašnjava dr Milivojević.
Uloga roditelja je da nauči dijete kako stvari funkcionišu i da autoritet treba poštovati. Prijatelj prijatelju ne može da kaže “ne smiješ da uradiš to”, a mnogo puta to je važna uloga roditelja. Ipak, to ne znači da roditelji i djeca ne treba da razgovaraju.
Nesuglasice oko autoriteta treba da se riješe i uspostave u razumne okvire tokom osnovne škole. Pubertet je krizna tačka. Tada se konflikti povećavaju i ako niste naučili da međusobno rješavate probleme i situacije, sukobi mogu da eskaliraju.
(MONDO)