Na staklenoj fasadi jedne zgrade u Hamburgu žive alge. One su liferanti ulja koje se koristi u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji.
Od marta o Hamburgu traje IBA, Međunarodna izložba građevina na kojoj se mogu vidjeti najnoviji inovativni građevinski koncepti. Reč je o zgradama, kućama, koje ne samo da štede energiju, nego je i proizvode.
Jedna od najneobičnijih i najzanimljivijih je kuća algi. Na njenoj fasadi rastu i razvijaju se ovi organizmi od kojih se proizvodi ulje za kozmetičku industriju, ogrevni materijali i još štošta drugo. Fasada ove zgrade sastoji se od 129 staklenih delova, neke vrste akvarijuma.
"Prvo uključimo vodu i ona se odmah oboji u zeleno. Tada se svaki 'akvarijum' puni algama", objašnjava za DW Martin Kerner, direktor hamburške firme SSC koja je projektovala ovu originalnu kuću.
Alge su mikroskopski malene, zbog čega ih stručnjaci nazivaju mikroalgama. Za svoj rast i razvoj nije im potrebna samo hrana već i ugljen-dioksid. On dolazi kroz cevi grejnog sistema na gas, "energetske centrale", smještene u prizemlju ove petospratnice.
Osim toga, algama je potrebna energija sunca, odnosno, puno svjetla. Toga imaju dovoljno, možda i previše, s obzirom na to da se nalaze u fasadi.
"Alge u prirodi žive u dubini vode, znači u polusjenci. Zbog toga ne podnose direktno svjetlo. Zato voda u kojoj žive mora stalno da cirkuliše, jer samo tako može da se postigne i kretanje samih algi. Na taj način je svaka od njih samo na trenutak izložena direktnom suncu i može da preživi", objašnjava Kerner. Sa druge strane, ovo kretanje vode i samih algi, posmatračima fasade pruža jedinstvenu sliku: strujanje i virovi stvaraju zanimljive oblike na fasadi. Tu i tamo stvaraju se i vazdušni baloni koji čak proizvode i zvukove.
Uređaj za filtriranje algi nalazi se u prizemlju, odnosno, u podrumu zgrade. "Ovaj uređaj za 'žetvu algi' stalno je uključen i filtrira alge. Zrele alge sadrže vrednosti koje mogu višestruko da se koriste", kaže Kerner. Ulje algi na primjer, koristi se u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji koja za kilogram algi plaća i do 60 evra. Alge se, takođe, koriste i kao dodaci hrani - kako onoj za ljude tako i za životinje. A sve ono što ostane, što filter takoreći isfiltrira, koristi se u proizvodnji bio-gasa.
Osim toga, fasada zgrade ne služi samo kao jedna vrsta reaktora za uzgoj algi, već i za proizvodnju solarne energije. Sunce greje vodu, a energija koja ovim putem nastaje koristi se za grijanje vode u zgradi. Sledeći korak koji Kerner i njegova frima planiraju jeste ugradnja tankih solarnih ćelija u staklenu fasadu. Tada ova zgrada ne bi samo proizvodila alge i toplotu, već istovremeno i eko-struju.
No, iako već sada funkcioniše na optimalan način, kako kaže Kerner, ovaj koncept ipak još nije dostigao svoj vrhunac i nije spreman za tržište. "Narednih godina želimo da istražimo koliko tačno toplote naša kuća algi uopšte može da proizvede i koliko se može iskoristiti", kaže Kerner.
Za sada je još otvoreno i pitanje koliko algi godišnje može da dobije – da li je zaista riječ o 1,5 tona koliko je planirano? Odgovor na ovo pitanje stručnjaci će dobiti tek nakon nekoliko godina. No, jedno je već sada sigurno.
Za prosječnog potrošača ovakva kuća algi zapravo se bi ne isplatila. Gradnja i funkcionisanje bili bi jednostavno preskupi budući da je riječ o velikim površinama. No, ukoliko se planovi ostvare, ovakve zelene fasade mogle bi ubuduće da se nađu na velikim zgradama u kojima su smješteni luksuzni hoteli ili uredi velikih kompanija – onih kojima je stalo do besprijekornog eko-imidža.
(MONDO)