Ljudi žive duže nego ikad, a "dramatično" produženje očekivanog životnog vijeka ne pokazuje znake usporavanja.
"Globalno je očekivani životni vijek povećan sa 64 godine 1990. na 70 godina 2011.", stoji u godišnjem statističkom izvještaju o zdravlju u svijetu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).
"To je prosječno povećanje očekivanog životnog vijeka za osam časova dnevno u posljednjih 20 godina", ističe Kolin Meters, koordinator za mortalitet i teret bolesti SZO.
Globalni očekivani životni vijek na rođenju je 2011. za ženu iznosio 72, a za muškarca 68 godina.
Današnji 60-godišnjak prosječno može da računa da će poživjeti još 19 godina, a žena istih godina da će poživjeti još 21 godinu, što je dvije godine duže nego 1990.
Veliki dio povećanja očekivanog životnog vijeka se može pripisati ubrzanom opadanju mortaliteta djece u posljednjoj deceniji, kao i napretku Kine i Indije, u kojima se prosječni očekivani životni vijek na rođenju od 1990. godine povećao za sedam godina.
Od 1990. očekivani životni vijek je opao u Severnoj Koreji, Južnoj Africi, Lesotu, Zimbabveu i Libiji, dok je u svim drugim zemljama povećan ili je bar stagnirao.
Čak i zemlje u kojima ljudi najduže žive, kao što su Japan, Australija i Švajcarska, u posljednje dvije decenije su uspjele da dodaju još po neku godinu očekivanom životnom vijeku, što ukazuje da ljudski rod još nije dostigao prirodni limit dužine života.
"Treba pretpostaviti da će doći do izvjesnog usporavanja (rasta životnog vijeka), osim ukoliko to ne promjene genske terapije i razne druge vrste naučnog napretka", ipak ističe Kolin Meters, dodajući da bi negatvno dejstvo na očekivani životni vijek mogli da imaju globalno zagrevanje i konflikti.
Neki stručnjaci smatraju da će na dužinu očekivanog životnog vijeka početi negativno da djeluje sve veća gojaznost svetskog stanovništva, ali zasad to nije slučaj, napominje Meters, iznoseći pretpostavku da je napredak u suzbijanju ostalih rizičnih faktora više nego neutralisao uticaj sve učestalije gojaznosti.
(Tanjug)