Ronhopatija (hrkanje) je najveće iskušenje za supružnike i statistike govore da je na listi uzroka raspada romantične veze na četvrtom mjestu.
Više od dve milijarde ljudi na svijetu pati od problema sa hrkanjem, pojave koja se susreće kod oba pola, svih rasa i na svim kontinentima. Statistika pokazuje da je oko 60 odsto muškaraca i 40 odsto žena koji imaju više od 60 godina sklono ovoj pojavi, a da je sindrom hrkanja dva do tri puta prisutniji kod pripadnika jačeg pola.
Kako ističe primarijus dr Novak Vukoje, otorinoralingolog i član Srpske akademije inovacionih nauka, pojava hrkanja je u 10 do 15 odsto slučajeva prisutna i kod djece koja imaju od tri do šest godina. Uvećani krajnici su kod djece glavni krivac ovih smetnji, pa njihovim odstranjenjem tegobe prestaju, što nije slučaj sa odraslima. Ako se ne preduzme liječenje, ova pojava traje do kraja života, sa tendencijom pogoršanja. Tada obično ostavlja posljedice na druge organe i sisteme.
"Misli se da su distribucija masnog tkiva i hormonalni disbalans odgovorni za to. Hrkanje je proglašeno za drugu bučnu neprijatnost koju proizvodi ljudski organizam. Staro je koliko i samo spavanje i nije pod kontrolom naše volje, pa mi na njega ne možemo uticati. Kada se pojavi, znak je opstrukcije takozvanih gornjih partija vazdušnog puta. Primarni faktor za nastanak hrkanja je narušen vazdušni put od nosa do dušnika. Za hrkanje kažemo da je uobičajno, ali ne i normalno. Ono je najveći 'ubica' mirnih spavaćih soba. Zbog njega su propali mnogi inače uspješni brakovi. Iz toga se da zaključiti da je hrkanje zapravo bolest bračnog partnera, bolest slušaoca, sunovrat romantike, ponor za svaku idilu, ali i krajnji test koliko volite svog voljenog ", rekao je za "Politiku" dr Vukoje.
Dvije trećine ljudi koji su suočeni sa ovim simptomom imaju tjelesnu težinu bar 20 odsto iznad normale. Postoji jasna korelacija između ugojenosti i hrkanja – što je vrat osobe širi, problemi su sve veći.
"Gotovo da i ne znam ženu koja ne tvrdi da njen životni saputnik barem ponekad zahrče. Zapravo, sve češće se i muškarci žale da njihove supruge 'testerišu'. Istina je da žene rjeđe hrču i da je buka koju pri tome proizvode znatno manjeg intenziteta nego kod muškaraca ".
"Idealno rješenje za bučne spavače nije ni do danas nađeno. Medicina još nije pronašla 'magični' lijek koji bi pacijentu trajno riješio problem. Kao prvo preporučuje se redukcija tjelesne težine i njeno dovođenje u normalu, izbjegavanje obilnih večera i prevelikog konzumiranja pića, izbjegavanje sedativa i sredstava za spavanje, uz fizičko vježbanje i šetnje, spavanje na strani sa uzdignutim uzglavljem. Kod osoba koji muziciraju u svakom položaju i poziciji tijela, pa čak i kada spavaju na stomaku tretman iziskuje primjenu određenih sprava i naprava ili hirurškog rješavanja problema. Dentalne proteze koje pomjeraju donju vilicu prema naprijed i time drže otvorenim vazdušni put, mogu spriječiti hrkanje. Aparati koji pod pozitivnim pritiskom ubacuju vazduh u pluća se prvenstveno koriste kod apneičara i prestavljaju najbolju opciju nehirurškog tretmana ovih pacijenata. Dok ih pacijent koristi imaju efekta, a kada prestanu sa upotrebom, stanje se vraća na ono kao prije tretmana. Pitanje intolerancije na njih je takođe jedan od problema koji im smanjuje kredibilitet. Najbolji hirurški rezultati se postižu maksilo-mandibularnom ostetotomijom, to jest pomeranjem gornje i donje vilice prema naprijed. 'Rez za miran san' kod mnogih još ostaje kao najidealnije rješenje za tihu noć".
(MONDO)