Ideja da je dovoljno živopisno i strasno nešto željeti pa da će se to samo od sebe ostvariti jeste lijepa, ali iracionalna.
Posljednjih nekoliko godina se u različitim knjigama promoviše ideja da naše želje imaju moć da utiču na događanje u stvarnom životu, u objektivnoj stvarnosti.
Zastupa se uvjerenje da ako neko nešto snažno želi, da tim činom željenja povećava vjerovatnoću da se u stvarnosti zaista dogodi ono što želi.
Pri tome se daje objašnjenje da mentalna slika, kojom se zamišlja željeno stanje, ima "magnetsku" moć da željeni razvoj događaja "privuče" u stvarni svijet.
Pretpostavlja se da ako neko već duže vrijeme nešto želi, a nije do sada ostvario, da je to zbog toga što nije ispravno želio. Ako je neko nezadovoljan zato što je dugo bez odgovarajućeg partnera, treba jasnim zamišljanjem željenog da "prizove" da se pojavi.
Ako neko želi da ima više novca ili da bude bogat, treba da što jasnije vidi sebe kao osobu koja već jeste bogata, čime će "magnetski" privući novac.
Ovake ideje su povratak magijskog mišljenja, koje je čovječanstvu poznato od praskozorja civilizacije, piše "Politika".
Magijsko mišljenje je uvjerenje da ljudi mogu svojim mislima, mentalnim slikama, željama ili postupcima, direktno da utiču da se dogodi ono što žele, odnosno da se ne dogodi ono što ne žele.
Primitivni čovjek je na taj način pokušavao da utiče na događanje u svijetu čije principe funkcionisanja nije razumio. To je zatvoreni logički krug koji dokazuje samog sebe: ako se željeno dogodi to je dokaz da želje imaju moć da se materijalizuju, ali ako se ne dogodi, to nije dokaz da želje nemaju tu moć, već je dokaz da osoba nije dovoljno iskreno ili dovoljno snažno željela ili da nije dovoljno dugo željela.
Danas znamo da nije dovoljno samo željeti da bi se uticalo na stvarnost. Iako nema magijsku moć ipak zamišljanje pozitivnih mentalnih slika donosi psihološke, fiziološke i socijalne koristi.
Naš mozak nije u stanju da jasno razluči slike koje su rezultat zamišljanja od slika stvarnosti, tako da naša psiha i naše tijelo reaguju na zamišljene slike kao da one zaista jesu stvarnost.
Zbog te iluzije se mijenja naša fiziologija tako da tijelo dolazi u stanje koje je suprotno od stresa.
Pozivne slike prate i prijatna osjećanja. A prijatna osjećanja utiču na nas da na svijet i druge ljude gledamo pozitivnije, da se opustimo i ponašamo spontanije, toplije, zabavnije i više prijateljski.
Zato nas drugi ljudi opažaju kao prijatnu osobu, tako da i oni u komunikaciji sa nama postaju prijatniji. Jasno zamišljanje željenog često omogućuje osobi da fokusira svoje ciljeve i prioritete, zbog čega može svoje svjesne i nesvjesne kapacitete da aktivira kako bi ih dosegla.
Ideja da je dovoljno živopisno i strasno nešto željeti pa da će se to samo od sebe ostvariti jeste lijepa, ali iracionalna.
(MONDO)