Mrežnjača pokazuje da li nam se neka hrana dopada ili ne.
"Sudi zadovoljstvu srca prema zadovoljstvu očiju", pisao je engleski filozof Fransis Bekon, i bio je u pravu.
"Oči su precizniji svjedoci od ušiju", još prije Bekona tvrdio je starogrčki mislilac Heraklit. Oči izgleda ne varaju ni kada je riječ o tome koja nam je hrana najmilija. Jednostavnim očnim pregledom moguće je utvrditi da li nam se određena namirnica ili pripremljeno jelo dopada manje ili više. Odnosno, šta mozak na to kaže.
Samo jedan zalogajčić dovoljan je da pokrene čitav niz hemijskih odgovora čije su posljedice vidljive - na mrežnjači! To je zaključak oftalmologa objavljen u međunarodnom naučnom časopisu "Gojaznost".
Mozak odgovara na ugodne nadražaje, naročito na ukusnu hranu tako što oslobađa dopamin, hemijsku supstancu koja u centralnom i perifernom nervnom sistemu deluje kao neurotransmiter. Dopamin dospijeva i do mrežnjače i vidljiv je kada je oko izloženo svjetlosti.
Ljekari uz Filadelfije podvrgli su određeni broj dobrovoljaca elektroretinografiji, ispitivanju koje bilježi odgovor mrežnjače na svjetlost. Najprije su ispitivali one koji ništa nisu jeli. Zatim su ih poslužili čokoladnom tortom i pogledali njihov mrežnjaču. "Odgovor" mrežnjače bio je munjevit i snažan. Kao da su pacijenti dobili određenu dozu dopamina. Međutim, ništa se nije dogodilo kada je dobrovoljcima koji su učestvovali u ogledu ponuđena čaša vode ili zalogaj brokolija. Za naučnike to je bio dovoljan dokaz da možda postoji veza između oslobađanja dopamina u mozgu i u mrežnjači.
Iako se istraživanja nastavljaju, ovi prvi rezultati nagovještavaju da je odgovor mozga moguće "pročitati" jednostavnim oftalmološkim pregledom, ne ispitujući sam mozak.
Još jedna zanimljivost u vezi sa očima i hranom. Kada smo gladni, jasnije vidimo riječi koje su povezane sa hranom od ostalih riječi. Ta moć nastaje prije nego što mozak ima vremena da ispita podatak koji dobija od očiju, piše "Politikin Zabavnik". Odavno su naučnici utvrdili da um utiče na čula, ali trebalo je riješiti zagonetku da li se veza uspostavlja čim oči uhvate podatak, ili časak kasnije - onda kada mozak ima mogućnost da obradi osjećajni sadržaj. A to je operacija koja zahtijeva viši stepen svijesti.
Na Univerzitetu u Nici izvršen je ogled nad gladnim studentima. U zakazani čas stigli su potpuno gladni, a ručak im je odlagan nekoliko puta. Onda je polovini ipak poslužen bogat objed. Zatim su im svima na platnu, u nizu, prikazane različite riječi.
Četvrtina riječi označavala je hranu. Svaka riječ zadržavala se na platnu tek djelić sekunde, nedovoljno da bude pročitana. Poslije toga trebalo je da kažu koje su riječi zapamtili, tako što su im predlagani sinonimi.
Kao što se može zaključiti, oni koji su bili gladni lako su pogodili riječi koje su označavale hranu, premda su bile suviše brzo prikazivane da bi zaista bile upamćene. Čini se da je nevjerovatno koliko brzo ljudi uspjevaju da uoče ono što im je potrebno. To je ono što razvrstava mnogobrojne podatke koje dobijamo svakog trenutka i olakšava nam život, zaključak je naučnika iz Nice.
(MONDO)