"Bajer": od fabrike boja do farmaceutske kuće

Kako se mala fabrika boja razvila u korporaciju svjetskih razmjera? Priča počinje 1. avgusta 1863.
Trgovac Fridrih Bajer i farbar Johan Veskot, 1. avgusta 1863. godine, otvorili su malu Fabriku boja u Barmenu, jednoj četvrti Vupertala. Posao je išao dobro. Najznačajniji klijent bila je vojska, čije su se uniforme farbale proizvodima Bajera.

Radi prikupljanja svježeg kapitala, kompanija se 1883. pretvara u akcionarsko društvo. U oštroj konkurenciji za nove pigmente i boje, kompanija angažuje diplomce koji su završili tada još uvijek relativno nov fakultet - hemiju.

Hemičari i patenti

"Zakon o patentima, koji je kasnije uveden u Njemačkoj, tada je ojačao poziciju hemičara", rekao je ekonomski istoričar i stručnjak za Bajer na Univerzitetu u Frankfurtu na Majni, Verner Plumpe, piše "Dojče vele". U Njemačkoj su patenti još u to vrijeme mogli da budu registrovani samo uz dokaz da je zaštićeni metod zaista nov. Proizvodni program preduzeća se razvija, a pored sintetičkih boja, počinju da se prave i lijekovi.

Bajer je sa lijekovima počeo slučajno. Prilikom proizvodnje boja nastaje otpad, isprva neupotrebljiv. Hemičari su počeli da eksperimentišu sa ovim supstancama, i na kraju se ispostavilo da je sa nekim od nusproizvoda moguće liječiti bolesti ili makar ublažiti simptome.

Aspirin i Leverkuzen

I svuda u svijetu poznati lijek protiv bolova Aspirin, koji je 6. Marta 1899. unijet u Kraljevski patentni zavod, nastao je na ovaj način. "Aspirin je klasična obrada otpada silicijumske kiseline tokom proizvodnje boja", kaže ekonomski istoričar Verner Plumpe.

Kupovinom male fabrike boja "Karl Leverkuz i sinovi" 1895. godine, Bajer stiče novi proizvodni pogon u Vizdorfu na desnoj obali Rajne, sjeverno od Kelna. Leverkuzen 1912. godine postaje zvanično sjedište firme.

Čak i prije Prvog svjetskog rata, Bajer AG je bio globalni igrač sa proizvodnim pogonima i ograncima u mnogim evropskim zemljama, ali i u Brazilu, Argentini, Kini, Japanu i Sjedinjenim Državama. Širom svijeta zapošljava više od 10.000 ljudi.

IG Farbe

Nekoliko godina poslije Prvog svjetskog rata, Bajer gubi svoju nezavisnost, a 1925. godine se povezuje sa drugim velikim nejmačkim hemijskih kompanijama i formira "interesnu zajednicu" - IG Farben.

Počinje najmračnije poglavlje u istoriji firme: Kada su nacisti došli na vlast 1933, cijela hemijska industrija pada u fatalnu zavisnost od politike nacističkih vladara. Hemijski proizvodi, kao što su sintetički benzin i gume, igraju važnu ulogu u Hitlerovim planovima naoružavanja. IG je uključen u proizvodnju otrovnog gasa Ciklon B, kojim nacisti ubijaju milione ljudi. Samo u pogonima Bajera krajem 1944. više od 4.000 zaposlenih bili su prinudni radnici.

"Najdramatičniji slučaj je svakako fabrika IG Farben u Aušvicu, koja je nastala pod pritiskom nacista", kaže Plumpe. "Ovdje možete da vidite da moralne barijere više ne postoje. Niko od menadžera nije rekao: 'Ovdje je kraj, ovo nećemo raditi'".

Poslije Drugog svjetskog rata, IG Farben je razbijen, članovi Upravnog odbora optuženi su pred sudom u Nirnbergu.

Globalna kompanija sa tri velike delatnosti

Bajer se ponovo osniva 1951. Uspješna priča se nastavlja i 1994. godine uspijeva kupovina odnosno povraćaj imena kompanije u SAD, koje je tamo bilo izgubljeno još poslije Prvog svjetskog rata. Uticajni koncern ponovo može da se predstavlja "Bajerovim krstom" u toj zemlji.

Međutim, u SAD umiru pacijenti poslije uzimanja "Lipobaja", lijeka za snižavanje nivoa masti u krvi. Skandal je toliko potresao kompaniju da je 2001, čak razmatrano napuštanje farmaceutskih aktivnosti.

Ipak, ispalo je sasvim drugačije. Zdravstveni sektor je danas glavni posao Bajera, koji donosi skoro 50 odsto zarade. Firma iz Leverkuzena takođe je aktivna u zaštiti bilja, proizvodnji sjemena i herbicida.

Treći stub poslovanja jeste "visoko-kvalitetna plastika" za klijente, kao što su automobilska, elektronska i građevinska industrija.

(MONDO)