Društvo u kome pojedinci ne prihvataju ni minimalni red, već odbijaju da se podrede drugima, pokušavajući da druge podrede sebi, ima veliki problem.
Ovaj problem je moguće nazvati raznim imenima, a mi ćemo ga zvati bahatost.
Život u ljudskoj zajednici je moguć zato što se pojedinci, koji je sačinjavaju, pridržavaju nekog društvenog reda. Iako je poznato da ljudska društva mogu da budu preterano uređena tako da guše slobodu, ipak je određeni društveni red potreba svake zajednice.
Red omogućuje zajednički život ljudima koje vode veoma različiti interesi i dobro funkcionisanje zajednice kao celine. Društva u kojima ovaj red nije dovoljno uspostavljen imaju brojne probleme. Glavni uzrok njihove neuspješnosti jeste nizak stepen društvene organizovanosti. U timskim sportovima je nemoguće pobijediti bez organizovanog tima.
Društveni red je i psihološka kategorija. To znači da svaki pojedinac treba da prihvati činjenicu da zbog života u zajednici mora da se podredi redu koji u njoj vlada. To se odvija u djetinjstvu kada dijete shvata i uči da svoje želje mora da podredi porodičnom redu. Nametanje reda i prihvatanje reda je jedan od najvažnijih aspekata socijalizacije.
Društvo u kome značajan broj pojedinaca ne prihvata ni minimalni red, već odbija da se podredi drugima, pokušavajući da druge podredi sebi, ima veliki problem. Ovaj problem je moguće nazvati raznim imenima, a mi ćemo ga zvati bahatost.
Bahato ponašanje je kada neko, na primjer, parkira automobil na kolovozu, prisiljavajući tako stotine automobila da ga obilaze. Kako to da jedno ljudsko biće, u ovom slučaju vozač, ne mari za to što ometa druga ljudska bića, što ih usporava, što ih prisiljava da obilazeći njegov nepropisno parkirani auto dovode sebe u opasnost? Kako razmišlja osoba koja se bahato ponaša?
Jedna kategorija bahatih jednostavno ne razmišlja o drugima. Ovakva osoba je egocentrična, vrlo dobro svjesna svojih potreba i želja, ali nesvjesna tuđih prava. Podvrsta su oni koji su dobro svjesni problema koje prouzrokuju drugima, ali im to jednostavno nije važno. Niti su im važni drugi, niti kako se drugi osjećaju. Važno im je samo kako se oni osjećaju, piše "Politika".
U drugu kategoriju spadaju oni koji vjeruju da bahaćenjem sebi i drugima dokazuju da su iznad drugih, da su bolji od drugih. Oni vjeruju da time što rade ono što drugi ne rade, dokazuju svoj specijalni status, svoju posebnost. Podvrsta su oni agresivci koji bahaćenjem izazivaju. Oni svojim izgledom i ponašanjem preventivno zastrašuju druge. Sve na njima, a najviše pogled kojim „streljaju" druge poručuje: "Pažljivo, mnogo sam gadan kad se naljutim!" Kao dominantni pas koji očekuje da mu drugi pas izrazi potčinjenost tako što će izbjeći gledanje u oči. Ljudi koji ne razlikuju strahopoštovanje od poštovanja.
Nekažnjavanje bahaćenja ga potkrepljuje. Nestaće onda kada se društvo tako postavi da ljudi shvate da se bahaćenje ne isplati.
(MONDO)