Armin i Haris Alikadić iz Sarajeva uspješno su odvezla humanitarnu utrku 4L Trophyaja, od francuskog Bijarica do marokanskog Marakeša, gdje su djeci ove afričke zemlje podijelili sanitetski materijal!
Braća Alikadić su iz Sarajeva u ovu avanturu krenuli 5. februara, a putovali su preko preko Zagreba, Ljubljane, njemačkih gradova Minhena i Štutgarta, te francuskih gradova Besankona i Ansija, da bi 17. februara stigli u u Bijaric, mjesto odakle će dva dana kasnije, tačno u podne početi utrka.
"Impresije su još uvijek bile jake i sve se odvijala nekako u brzini. Gdje god da smo bili ljudi su nas sve više prihvatali i prepoznavali zastavu BiH", kaže nam Armin i dodaje da je prva stanica bila španska Salamanka gdje su prenoćili.
"Među posljednjima smo ujutro napustili hotel, zato što smo se željeli naspavati... Brzo smo stigli kolonu, jer su svi učesnici pravili česte pauze na benzinskim pumapama. Bila su veoma zanimljiva druženja na pumpama, koliko god to čudno zvučalo. Mi smo putem dosta naučili oko auta, pa smo u par prilika pomogli nekim ekipama, a za to smo uvijek dobili 'nagradu'. Tako da smo pred Marokom bili puni tunjevina energetskih pića, makarona itd", objašnjava Armin u razgovoru za MONDO.
Svi učesnici su od organizatora dobili table za komunikaciju.
"Na tablama za komunikaciju koje smo svi dobili od organizatora pisali su nam poruke 'Helo Bosnie' ili 'We love Bosnie' i tome slično. Sve to nam je govorilo da je pred nama odlična avantura. Nažalost na autoputu prilikom komunikacije sa tablama Harisu je ispala tabla, i poslije je neko našao na autoputu i vratio nam je (jer su vidjeli da piše na engleskom, a mi smo jedini pisali na engleskom)", kaže Armin.
Sljedeća destinacija bila je Sveilja.
"Nažalost tu smo proveli samo par sati, a to je meni lično i najljepši grad koji sam vidio u našem putovanju. Ljudi sjede, piju kafu i mahalaju, pa valjda podsjeća na Sarajevo", kaže nam Armin i dodaje da su ovaj španski grad brzo morali napustiti zbog vremenske ograničenosti, te nastaviti put ka mjestu Algeciras na jugu Španije.
U ovom gradu je, kako kažu Alikadići, postavljen bio i prvi kamp za učesnike. Međutim, nisu se baš naspavali. Osim hladnoće smetalo im je i "partijanje" Francuza, te su zaspali tek pred zoru. Ujutro je održan brifing gdje su ove Sarajlije bile počašćene pozdravom organizatora pred hiljadama učesnika.
"Organizatori na brifingu uvijek daju riječi podrške kako bi se izdržao put, a nas su spomenuli kao primjer, jer smo već tada prešli 4-5 hiljada KM", kaže Armin i dodaje da su nakon toga prešli na trajekt koji je vozio preko Gibraltara.
U Maroku su bili 21. februara odakle su krenuli za Rabat gdje su se i ukampovali i imali predivno druženje uz logorsku vatru.
"Iz Rabata smo krenuli u Merzougu. Bili smo već mnogo umorni, ali desilo se nešto što nam je dalo elana. Kod kanjona, na putu u Merzougu, vidjeli smo četvero ljudi kako hodaju i traže nešto oko automobila. Bilo je to normalno jer je svima bilo zanimljivo sve to... Ali to su bili naši Bosanci koji su čitali o nama. Fotografisali smo se s njima i podijeli sve što smo prošli do tada i tako malo napunili energiju za nastavak putovanja. Oni su došli iz Merzouge i rekli nam da je već tamo sve spremno za nas učesnike. Bio je to zaista lijep momenat koji nećemo zaboraviti", kaže Haris u razgovoru za MONDO.
Prema riječima braće Alikadić humanitarna akcija, odnosno primopredaja školskog materijala bila je 1. marta.
"Gotovo cijeli taj dan smo proveli u druženju s djecom Maroka kojoj je materijal bio i uručen. Bilo je to zaista jedno lijepo iskustvo i predivan osjećaj na taj način pomoći nekome", kazao nam je Haris.
U narednim danima vozili su pustinjske maratone od po 150 kilometara i spavali u šatorima.
"Jedna noć je bila veoma hladna pa smo odlučili da spavamo u autu, naravno sa upaljenom 'klimom'. Ujutro smo imali problem sa akumulatorom jer smo ga naravno istrošili. Upalili smo ga 'na guranje' gdje su nam i ostali učesnici pomogli, a zatim je uslijedio dug put od Merzouge do Marakeša.
Prešli smo oko 270 km pustinje i preko 300 km puta preko planine Tchika gdje smo u jednom trenutku bili na 1.540 metara nadmorske visine. Bio je to veliki napor za auto tako da smo na toj dionici imali 3 puta problem sa pregrijavanjem motora. Osjećaj kad se upali crvena lampica, a ti ne znaš šta je, je najgori osjećaj. Bilo bi to ok da smo negdje u Sarajevu, ali pošto smo bili usred nedođije...", objašnjava nam Armin.
Iako rezultat trke nije bio posebno važan, treba reći da su ove hrabre Sarajlije završile na 368. mjestu od ukupno 1.117 vozila koja su stigla do cilja. Nije to ranking po vremenu prolaska kroz ciljne ravnine, nego bodovanje po načinu vožnje, pređenim kilometrima... Braća Alikadić bi mogla biti i bolje plasirana da nisu zaradili penal za pojas koji nije stavio suvozač, što im je oduzelo 500 poena.
Ističu kako su imali svakodnevna druženja s ostalim učesnicima, te da su na kraju manifestacije bili prozvani maskotom 18. izdanja 4L Trophyja.
"To nam je bila velika čast jer smo tu došli kako bi predstavljali našu zemlju Bosnu i Hercegovinu. Čak smo bili i na završnom videu organizacije, jer nas je u pustinji sreo jedan novinar i želio da čuje našu priču. Tek pred kraj je novinarka sa francuske televizije TF1 srela Harisa i rekla mu kako nas je tražila sve vrijeme i da joj je žao što nije uradila intervju sa nama. Poželjela nam sreću, a i savjetovala nam da 'pošaljemo' još jednu ekipu na idućem izdanju", kaže Armin.
Haris dodaje kako su, pored "bezobraznih riječi", naučili i nekoliko rečenica na Francuskom.
"Naučili smo nešto kao 'D'où ils viennent pays' što znači kao 'Odakle li su ovi', a mi smo nakon 2-3 dana počeli hladno odgovarati 'Bosnie', i svi, ali baš svi su ostali iznenađeni i mislili da se šalimo. Uglavnom, sve je super prošlo, mislim da smo našu zemlju predstavili u najboljem svjetlu i stekli dosta prijatelja", kaže nam Haris.
Automobil kojeg su kupili baš za ovu trku uspio je izdržati toliki put. Kako su već spomenuli, imali su manjih problema s paljenjem, ali to je riješeno.
"Trenutno smo na putu kući i odsjedamo u Barseloni kod Dude i Radmile Mahić (Radmila - bivši član grupe 'Iver') koji su nas ugostili i primili kao svoju djecu i ovom prilikom im se zahvaljujemo. Do 10. marta bi trebali biti u Sarajevu, ako nam se gdje ne svidi pa ne ostanemo duže", rekao nam je na kraju razgovora Haris Alikadić.
Redakcija portala MONDO želi sretan put do kuće ovim hrabrim Sarajlijama.
Najnovije i najzanimljivije vijesti pratite na našoj Facebook stranici - MONDOBIH, kao i na Twitteru @MondoBH.