Reporter MONDA na licu mjesta prisustvovao je starom narodnom običaju - spašavanju šljiva od pošasti zvane pekmez!
U selu Kosijerovo kod Laktaša protekli vikend kod gazde Desimira pekla se rakija, a to je bila divna prilika da se malo uputimo u ovu drevnu vještinu, naučimo ponešto, pomognemo, i naravnu, usput, sunemo koju...
Da bi se ispakla kvalitetna šljivovica (mučenica, brlja, gromovača, ljuta, šljivka, itd...) najvažnije su, a šta drugo - šljive! Ove godine rodile su fantastično, pa se svaki domaćin i gazda koji drži do sebe, ne budi mu teško, potrudio da naredi svojoj familiji - ženama, djeci, unucima, da nakupe što više te dragocjene voćke u burad.
Da razjasnimo - kada šljive odstoje otprilike tri, četiri sedmice, one se pretvaraju u kom. Nakon toga potrebno je naći slobodnog seoskog kazandžiju, zivkati ga, pokušati dogovoriti termin... I, nakon mnoštva bezuspješnih pokušaja svaki kazandžija na kraju pristane. A, kada se sve utanači, odmah se zovu drugari, poznanici i rođaci spremni da priteknu u pomoć.
Gazda Desimir je svojih nekoliko rekreativnih kotlova taj dan pekao sa svoja dva sina i kotlarom Mićanom, dok su mu se kasnije priključili braća, brojna rodbina, prijatelji...
Rakijski kazan sastoji se od kotla i peći, povezanih uz pomoć dugačke cijevi sa čabrom sa druge strane. U kotlu se kuva kom, iz kojega isparava alkohol, a koji u vidu pare prolazi kroz cijev i spušta se do čabra, gdje se para hladi i kondenzuje. Tako nastaje RAKIJA!
Čabar najviše podsjeća na nekakvo bure. Kotlar Mićan, koji se tim poslom bavi preko 30 godina, priča da se ranije najčešće peklo zimi, a u čabar se stavljao snijeg, pa nije bilo problema sa hlađenjem. Danas se u čabar stavlja voda, koja se často mora mijenjati.
Kotao ima ručku za miješanje, koja se koristi umjereno kada se peče šljivovica, i češće kada se prave neke druge vrste rakija (loza, jabukovača, dunjevača...). Jer, ako se malo zaboravimo, postoji opasnost da kotao "bljune", a tada je potrebno ohladiti cijevi i posude, oprati ih i ponovo zavrnuti, zbog čega gubimo dragocijeno vrijeme i živace.
Ako se vatra loži umjereno, ali odlučno, u jednom momentu proteći će rakija! Ali, to još nije kraj. Uz pomoć instrumenta koji se zove grad, mjeri se jačina i štima na vrijednost koja vam odgovara. Grad podsjeća na plovak i kada pokaže željenu jačinu, rakija se sklanja.
U ovoj fazi rakija se obavezno mora probati, uz prethodnu obaveznu mantru: "Naspidere jednu Mićane". Svi smo se složili da je šljivka odlična, ljuta baš kako treba i da "driješi pupak".
Dalje se hvata patoka koja se u sljedećoj turi vraća u kazan. Patoka je dobra sve dok baca plamen kad je sipneš u vatru, a kad više ne baca onda se prosipa.
Nakon toga ide "istavljanje kazana". Kom, koji je u međuvremenu promijenio i sastav i ime, pa se sada zove đibra, prosipa se iz kotla, a stavlja se novi. Korito sa vrelom đibrom nosi se negdje na njivu i prospa, jer je to odlično prirodno đubrivo.
Nakon toga u kotao se sipa novi kom, i sve ide jovo nanovo.
Eto, tako se, u najgrubljim mogućim crtama pravi ovo legendarno piće. Naravno, svaki proizvođač tog voćnog napitka, koji daje snagu i oduzima mozak, ima svoje male tajne koje njegovu rakiju čine tako jedinstvenom i neponovljivom. Živjeli!
Pratite MONDO i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...