Da li ste čuli za sindrom Alise u zemlji čuda, umetanje misli, Pariski sindrom...?
Deluzije dolaze u svim oblicima i veličinama: od prolaznih epizoda do potpunih i neizlječivih mentalnih bolesti. Ali, sve one imaju jednu zajedničku osobinu: odovojene su od realnosti. Deluzije ne slušaju razloge i ne priklanjaju se činjenicama.
Evo 12 najčudnijih sindroma i deluzija po izboru sajta Psihoverzum:
1. Sindrom Alise u zemlji čuda
Nazvana po romanu Luisa Kerola, ova sumanutost utiče na percepciju prostora i vremena. Pacijenti mogu vidjeti neke objekte manjim nego što jesu, a druge većim od svoje prirodne veličine. Takođe im je teško da procjenjuju vrijeme.
Ovo je relativno česta deluzija i ne mora uvijek biti povezana sa mentalnom bolešću: ljudi ponekad govore kako su ovo doživjeli kao djeca ili trenutak prije nego što zaspu. Vrlo često ova deluzija izazvana je migrenama, od kojih je patio i Luis Kerol i koje su mu poslužile kao inspiracija za knjigu.
2. Kotardov sindrom
Poznat još i kao “Sindrom hodajućeg leša,” za ovaj sindrom karakteristično je što pacijenti vjeruju da su mrtvi, da ne postoje ili da su izgubili svoje unutrašnje organe.
Najčešće će oni koji pate od ovog sindroma poreći da postoje; naravno, ovo znači da im je jako teško da uvide realnost. Ljudi sa Kotradovim sindromom postaju veoma povučeni i ne vode dovoljno računa o sebi. Ova sumanutost javlja se često kod ljudi oboljelih od šizofrenije.
3. Kapgrasov sindrom
Kapargasov sindrom, za koji se misli se da je neurološki sličan Kotardovom, je vjerovanje da je osoba koje je bliska pacijentu zamijenjena uljezom, koji se čini identičnim, ali nije ista osoba.
Ovaj sindrom nazvan je po francuskom lekaru Džozefu Kapgrasu koji ga je prvi opisao.
Kapgras se često povezuje sa šizofrenijom, ali ova sumanutost može se takođe javiti kao posljedica oštećenja mozga ili demencije.
4. Ludilo u dvoje (Folie à deux)
Pobjednik ovog posebnog takmičenja za najatraktivnije nazvanu sumanutost, Folie à deux doslovno znači “ludilo u dvoje”. Mnogo bolje od tehničkog naziva “indukovani poremećaj sa sumanutošću”.
To je kada dvije (ili više) osobe, koje (obično) žive u neposrednoj blizini dijele iste sumanutosti.
5. Umetanje misli
Umetanje misli je deluzija u kojoj pacijent osjeća da sopstvene misli, zapravo nisu njegove. Osoba često misli da one dolaze od neke specifične osobe, a nekad ne zna odakle dolaze.
Ova deluzija jedan je od čestih simptoma šizofrenije.
6. Pariski sindrom
Pariski sindrom je prolazno iskustvo koje pogađa turiste Pariza, kojima “Grad svjetlosti” nije ispunio očekivanja. Oni mogu doživjeti halucinacije, napade anksioznost, imati ideje proganjanja i druge somatske simptome. Pariski sindrom može zvučati smiješno, ali oko 20 japanskih turista godišnje bude hospitalizovano zbog njega. Neki misle da je to zbog kulturnog šoka, jer Japanci imaju posebno idealizovan pogled na Pariz. Pariski sindrom se liječi odlaskom kući.
7. Jerusalimski sindrom
Nema samo Pariz moć da kod svojih turista izaziva mentalne probleme. Neki posjetioci Jerusalima postaju opsednuti gradom nakon posjete. Oni koji pate od ovog sindroma, mogu osećati anksioznost, počinju da nose togu, pjevaju liturgije ili izgovaraju stihove iz Biblije. Neki čak počinju i da drže propovede u javnosti.
Procjenjuje se da se zbog ovog sindroma godišnje hospitalizuje oko 40 ljudi. Kao i za Pariski, i ovaj sindrom liječi se odlaskom kući.
8. Sindrom Otela
Pacijent koji boluje od ovog sindroma, vjeruje da ga partner vara, bez obzira što za tako nešto uopšte ne postoje dokazi. To je mnogo ozbiljnije od uobičajene ili umjerene ljubomore, a ovi pacijenti suočavaju se sa snažim, opsesivnim mislima. Oni učestalo provjeravaju svoje partnere, uhode ih, ispituju o tome gdje su bili, a u nekim ekstremnim slučajevima to vodi i do nasilja.
9. Ekbom sindrom
Ekbom sindrom povezan je sa noćnim morama. U ovom posebnom obliku hipohondrije, pacijent misli da je njegovo tijelo zaraženo parazitima. Nije neouobičajeno da pacijenti zovu službe za uništavanje štetočina ili dermatologa prije nego psihologa ili psihijatra. Nazvan je po švedskom neurologu Karlu Akselu Ekbomu, koji je pisao o ovom sindromu 30-ih godina prošlog vijeka.
10. Klinička likantropija
Klinička likantropija je vjerovanje da osoba jeste ili je u procesu pretvaranja u životinju. Nisu samo vukovi ono u šta ljudi vjeruju da su se pretvorili: poznati slučajevi kliničke likantropije uključuju i ljude koji su vjerovali da su se prevorili u žabe, mačke, ptice, hijene, pa čak i pčele. Ovo stanje je veoma retko.
11. Duplirana paramnezija
Ovo stanje je često izazvano povredama mozga i rezultuje vjerovanjem osobe da je mjesto ili lokacija gdje se osoba nalazi duplirano i/ili premješteno negdje. Vojnici sa povredama glave vjeruju da je bolnica u kojoj se oporavljaju zapravo u njihovom rodnom gradu, a ona ustvari nije ni blizu tog mjesta. Ovaj sindrom dijeli neke karakteristike sa Kotardovim i Kapgrasovim sindromom u kojima su ljudi, mjesta ili stvari zamijenjene ili nekako transformisane.
12. Sindrom ličnog dvojnika
Kod ovog sindroma, osoba iskreno vjeruje da ima dvojnika koji izgleda isto kao ona, ali da ima drugačiju ličnost i život. Ponekad je dvojnik stranac, a nekad član porodice. U nekim slučajevima pacijenti mogu postati bijesni na nekog za koga misle da je ukrao njihov izgled, što ovo vodi do psihičkog ili fizičkog napada. Ovaj sindrom najčešće se sreće kod ljudi oboljelih od bipolarnog poremećaja ili šizofrenije, mada je poprilično rijedak.