Prilikom jutarnjeg rastanka u vrtiću roditelji ne bi smjeli da budu tužni niti da plaču, jer će tako rasplakati i dijete, a poslije podne treba maksimalno da se posvete svom mališanu.
Polazak u vrtić ili jaslice velika je promjena i stres kako za djecu tako i za roditelje. Dijete se suočava s novom sredinom, koja ne znači samo fizički nov prostor već i nove ljude i nove navike, drugačije od onih koje je imalo u roditeljskom domu.
Roditelje, uz brigu kako će se njihov mališan snaći, muči hiljadu pitanja, kako sami treba da se ponašaju, šta smiju a šta ne smiju da rade kako bi djetetu olakšali privikavanje na prvi kolektiv.
Adaptacija traje različito od djeteta do djeteta, a najčešće dvije, tri nedjelje.
Još prije nego što prvi put dovedu dijete, roditelji mogu da mu pomognu da se lakše adaptira. To znači da prvo dođu u vrtić u koji su upisali dijete i da se upoznaju s režimom života u njemu. Kada je doručak, ručak, kada se spava... Ukoliko taj dnevni raspored počnu da praktikuju kod kuće, polazak u vrtić će za dijete biti manji šok.
Takođe je dobro i da u tom periodu djecu, a naročito onu koja nemaju braće i sestara, navikavaju da se više druže s djecom.
Poželjno je da prvih dana, jednu do dvije nedjelje, dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. Raspored dolaženja dogovara se s vaspitačem, ali prvog dana dijete od jedne do tri godine obično ostaje pola sata, a potom sve duže i duže.
Za djecu od tri do šest godina trajanje boravka prvih dana može da bude i duže.
Preporučljivo je da dijete počne da dolazi u vrtić u vrijeme igre, dok dolazak u vrijeme odmora treba ostaviti za kasnije, kada se ono bar donekle prilagodi na kolektiv.
Roditelji ne treba da žure s tim da im dijete što prije u obdaništu ostaje po cijeli dan. To pogotovu važi za decu do tri godine. Roditelji možda smatraju da je njihovo dijete zadovoljno samim tim što je okruženo drugom djecom. Međutim, treba da znaju da se oni u tom periodu mnogo radije igraju sami nego s drugom djecom. Zato psiholozi i preporučuju polazak u vrtić tek poslije treće godine.
Vrlo je važan jutarnji rastanak u jaslicama ili vrtiću. Roditelj treba da bude smiren. Ne smije da pokaže detetu da je zabrinut ili tužan što ga ostavlja, niti da pred njim zaplače. Emocije roditelja prenose se na dijete i, ako vidi da je majka tužna, ono će se isto tako osjećati.
Treba naći pravu mjeru koliko dugo se pozdravljati s djetetom. Sa mališanom, pogotovu ako je jaslenog uzrasta, ne treba mnogo razgovarati, ali ni tutnuti ga samo u ruke vaspitačici i otići. Dijete joj treba polako pružiti, pozdraviti se s njim smireno i lagano otići.
Ni rastanak sa starijim se ne sme odgađati u nedogled. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje nije dobro jer će dijete tada da plače. I tada i ubuduće očekujući da se roditelj vrati.
Po povratku iz vrtića dobro je što više vremena provoditi s djetetom. Šetati, igrati se, pričati mu priče, maziti ga, pitati kako mu je bilo u vrtiću.
(MONDO)