Empatija, saosjećanje, je osobina koja je veoma važna za zdrav emocionalni i moralni razvoj. Kako pomoći djetetu da je razvije?
Empatija je sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i reagovanje na te emocije. Smatra se da je upravo empatija ključna za zdrav emocionalni i moralni razvoj. Empatičnost je važna osobina, jer olakšava povezivanje sa drugima.
Djeca koja imaju razvijenu empatiju postaju uspješnija u socijalnim situacijama. Lakše uspijevaju da ostvare i zadrže prijateljske veze. Za razliku od njih, djeca koja nemaju ovu osobinu, odrastaju u emocionalno hladne, distancirane osobe, koje nailaze na velike teškoće u stvaranju odgovarajućih odnosa sa drugima. Ona teško uspijevaju da se usmjere na bilo čije druge emocije osim na sopstvene, pa tako ni ne mogu da saosjećaju sa emocijama drugih.
Da li su djevojčice osjećajnije?
Dječaci i djevojčice se razlikuju u empatičnosti. Naime, kod djevojčica od najranijeg detinjstva (bili mi toga svjesni ili ne) njegujemo i gajimo osjećajnost. Djevojčice više nego dječake pitamo kako su se osjećale, šta ih je povrijedilo, šta obradovalo, šta rastužilo...
Umjesto toga, dječake obično pitamo: šta su radili (u vrtiću, na primjer) i govorimo im da ne treba da plaču, jer to nije "muški". Na ovaj način ih direktno učimo da svoju emotivnost suzbijaju. Kada ovakvo vaspitanje ima svoje korijene u najranijem detinjstvu, očekivano je da djevojčice odrastaju u daleko emotivnije odrasle osobe nego dječaci.
Da li se sa empatijom rađamo?
Ipak, iako je empatija veoma važna osobina, ona nije sama po sebi data, niti se podrazumijeva. Naprotiv, u pitanju je vještina koja se uči i koja se mora podsticati u dječjem razvoju. Većina djece, posebno ona koja odrastaju u porodici sa više djece, ili su socijalno adaptirana i samim tim naviknuta na postojanje i neophodnost zadovoljavanja ne samo ličnih već i potreba drugih, empatiju usvajaju neosjetno, spontano.
Ako je vaše dijete jedinac
Djeca jedinci ne umiju da dijele, jer su navikla na ispunjavanje svojih želja, život pomalo nalik onom pod "staklenim zvonom" i nepodjeljenu ljubav odraslih iz svoje okoline, prije svega roditelja. Sa druge strane, i svako svoje sljedeće dijete bi bilo idealno da gajite kao da je jedinac, to jest jedino na svijetu, posvećujući mu maksimum svoje ljubavi i pažnje.
Međutim, kakvo će vaše dijete biti, najviše zavisi upravo od vašeg načina vaspitanja, a ne od toga koliko je brojna njegova porodica.
(MONDO/Yumama)