Svijet se bori sa koronavirusom, ali da li su svi opasni po naše zdravlje?
Koronavirus "hara" planetom, preko sto hiljada ljudi je zaraženo, a gotovo 4.000 preminulo od posljedica ove infekcije koja prvenstveno "pogađa" pluća i respiratorne organe.
Jedna od najvažnijih mjera u zaštiti od ovog smrtonosnog virusa je prevencija, a koja podrazumijeva i obavezno i što češće pranje ruku.
Šta su zapravo virusi i kako ih možemo uništiti? Da li su svi loši po naše zdravlje ili su neki, pak, potrebni našem tijelu kako bi što bolje funkcionisalo?
Priču o virusima možda je najbolje dočarati brojevima. Po Kertisu Satlu, virologu sa Univerziteta Britiš Kolumbija, fizička svojstva virusa ljudima su teško pojmljiva. Na primjer, to koliko su mali. Kad bi svaki virus u ljudskom tijelu bio veličine glave špenadle, prosječan čovjek bio bi visok 150 kilometara, prenosi Hina.
Satl je istraživanjem utvrdio da se više od 800 miliona virusa smjesti na svakom kvadratnom metru Zemlje svakoga dana. U kašičici morske vode obično je više virusa nego ljudi u Evropi.
"Većina nas proguta više od milijardu virusa svaki put kad plivamo", kaže Satl.
U studiji objavljenoj u časopisu "Nature Microbiology" 2011. procjenjuje se da na Zemlji ima 10 kvintiliona virusa (kvintilion je deset na trideset). Ako ih poređate jednog do drugog, protegnuće se 100 miliona svjetlosnih godina ili hiljadu širina Mliječnog puta.
Kako su nastali?
Oko osam odsto ljudskog genoma je virusnog porijekla, to jest ostataka predavnih virusa koji su nas inficirali. Ali, njihova priča počinje eonima prije ljudske.
"Mislimo da su virusi ovdje od samoga početka” kaže Satl. “Koji god da je iskonski susret izazvao je ćelijski život, vjerovatno je udahnuo život virusima u isto vrijeme”.
Jedno od pitanja koje se postavlja jeste i da li su živi, a mišljenja naučnika se po ovom pitanju razlikuju.
"Viruse je najbolje shvatiti kao 'molekularne pakete'", tvrdi Teri Šors, profesorka biologije na Univerzitetu Viskonsin i autorka nekoliko knjiga o toj temi. "Ti paketi moraju da budu dovoljno mali da stanu u ćeliju i izazovu infekciju".
U osnovi virusa je niz genetičkog materijala s nekoliko molekula proteina, koji zauzima neobičnu sredinu između živog i neživog. Pošto nemaju ćelije i ne proizvode energiju disanjem, što je ključna definicija živih bića, mnogi naučnici ih ne smatraju živim. Ali, čim prodru u svog domaćina, virusi jurnu u aktivnosti kakve se u prirodi rijetko viđaju, ‘hakujući’ ćelije novim genetskim uputstvima zbog kojih se repliciraju vrtoglavom brzinom.
Virolog Ed Ribicki sa Univerziteta u Kejptaunu kaže da su virusi živi. "Zašto? Kada su u ćeliji, oni jesu ćelija", objašnjava. Šors smatra da su virusi "metabolički neaktivni".
"Ako ne uđu u toplo tijelo i ne prodru u ćeliju, virusi su inertni", rekla je. Ali, kad uspiju, "cijela ćelijska mašinerija u potpunosti je posvećena virusnom razmnožavanju", dodaje Satl. “To je živi virus."
Da li su svi opasni po zdravlje?
Većina virusa nam privlači pažnju jer se razboljevamo zbog njih. Od SARS-a početkom vijeka, preko ebole u zapadnoj i srednjoj Africi do današnje epidemije novim koronavirusom, zarazne virusne bolesti sve su rasprostranjenije. Ali, ima i dobrih virusa.
"Skoro svi virusi su za ljude, zapravo, bezopasni", kaže Ribicki. Mnogi nam čine uslugu jer inficiraju druge organizme koji bi, u suprotnom, bili opasni po ljude. Takođe, od oslabljenih virusa prave se vakcine, a u medicini se razvija nova metoda liječenja raka ubrizgavanjem virusa u kancerogene ćelije.
"Ti virusi se množe samo u kancerogenim ćelijama, a ne u zdravim. Takvo liječenje nije toksično kao klasične terapije protiv raka", rekla je Šors. Ribicki je veći dio svog profesionalnog života proveo pokušavajući da otključa tajne virusa i tvrdi da ih virusi imaju još dosta.
"Oni su najraznovrsniji organizmi na planeti i ima ih više nego bilo čega drugog, a mi i dalje jedva da o njima nešto znamo."