Godišnje se kod 250.000 mališana otkrije neki vid govorno-jezičkog poremećaja koji zahtijeva hitan tretman, upozoravaju stručnjaci.
Roditelji treba da znaju da svaki period u razvoju bebe ostavlja duboke tragove budućeg ponašanja.
Muke sa riječima, otežano izgovaranje suglasnika "s", "z", "š", "ž", "č" i "ć", uporno ćutanje... Sve to mori današnje klince i klinceze. Istraživanja Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora potvrđuju da oko 63 odsto djece predškolskog uzrasta u Srbiji ima nerazvijen govor, a ogroman procenat njih do četvrte godine uopšte ne progovara. Oko 33 procenta od ukupnog broja mališana iz predškolskih ustanova Beograda su logopate. Taj podatak odnosi se na klince uzrasta od tri do šest i po godina jer, kaže Ljiljana Jovčić, sekretarka za dječju zaštitu, djeca do tri godine imaju pravo da malo "brkaju" riječi i slova, odnosno kasne u pravilnom izgovoru, piše "Politika".
Godišnje se kod 250.000 mališana otkrije neki vid govorno-jezičkog poremećaja koji zahtijeva hitan tretman, jer ono što se uradi do sedme godine veoma je važno za njegov dalji razvoj, uvjeravaju stručnjaci.
"Za svaki verbalni problem postoji rješenje, jer 98 odsto dece koje prolazi kroz institut uspijeva da razvije govor do normalnih granica i uključi se u redovne školske programe. Dnevno na tretmanu bude od 250 do 300 najmlađih. Najveći problem je nerazvijen govor do treće godine, a među mališanima ima i onih sa autističnim modelom ponašanja. Nije tačno da dječaci kasnije progovaraju, ali kada su u pitanju poremećaji u ponašanju sa autističnim elementima, onda oni ipak prednjače. Tretmani se plaćaju, osim ako dijete ima uput ljekarske komisije", kaže za "Politiku" dr Mirjana Sovilj, direktorka Instituta.
Mišljenja stručnjaka su, ipak, podijeljena po pitanju prevencije. Da li roditelji treba da čekaju početak prvih muka sa izgovaranjem riječi, ili dijete moraju da odvode na redovne preglede?
Radica Tasić, defektolog-logoped u vrtiću "Šećerko", smatra da ne postoji jasno određen uzrast djeteta u kome treba uključiti logopeda.
"Preporučljivo je preventivno odvesti dijete kod stručnjaka, pogotovo mališane sa cerebralnom paralizom. Ako tegobe u govoru iskrsnu u prvoj godini, ne treba čekati da klinci malo odrastu. Nekada se na osnovu zdravstvenog kartona roditelja moglo saznati da li će dete pre nego što progovori, na osnovu genetskih predispozicija, otežano izgovarati glasove, mucati...", kaže za "Politiku" Radica Tasić, koja je uvela i trijažni logopedski karton za svako dijete. On nalikuje zdravstvenom, a stručnjaci imaju jasan uvid u pojavu i razvoj govornih nepravilnosti kod djeteta i to prate od dolaska u vrtić do škole. Ovaj način rada odnedavno se primjenjuje u prestoničkim obdaništima jer su u svih 16 predškolskih ustanova zaposleni logopedi. Donedavno ih je bilo samo u pet beogradskih vrtića, a sada sa klincima radi 45 logopeda i defektologa.
Na razvoj pravilnog govora utiče i odnos starijih prema djeci koji im od malih nogu tepaju, pa tako klinci upijaju nepravilan izgovor koji je nekada teško iskorijeniti. Tepanje je razvojna faza koju treba prekinuti čim dijete progovori, ističu stručnjaci.
Roditelji treba da znaju da svaki period u razvoju bebe ostavlja duboke tragove budućeg ponašanja.
I dok se u svetu više od 40 godina primjenjuje metoda prenatalnog vaspitanja i obrazovanja, u Institutu za eksperimentalnu fonetiku ona se koristi od 1993. godine.
"Verbalni razvoj djece onih roditelja koji su prošli kroz naš program prenatalnog vaspitavanja, izrazito je brži, pokazala su istraživanja. Ta djeca u 35 odsto slučajeva brže napreduju u govoru nego nestimulisani mališani, imaju bolje razvijenu motoriku, telesno su krupniji i duži. U 82 odsto slučajeva njihovo je rasuđivanje bolje, a inteligencija je za 52 procenta bolja u odnosu na ostale i ostaje trajna", nabraja dr Sovilj, podvlačeći da prava prevencija ljudskog razvoja počiva na komunikaciji majke i djeteta, od trena kada ona postaje svjesna trudnoće.
Trudnica bi u sedmom mjesecu u porodilištu trebalo da uradi prenatalni pregled bebe, a po rođenju djeteta i otoakustičku emisiju (AEO). Ako na ovim pregledima sve bude kako treba, već u 6. mjesecu dijete treba odvesti na preventivni pregled kod pedijatra i logopeda u lokalnom domu zdravlja.
Ako beba ipak nije prošla AEO, poslije prvog mjeseca treba je odvesti na audiološku obradu kod pedijatra. I roditelj i dijete moraju da se uključe u logopedski tretman. Majka se obučava za rad u kućnim uslovima, a terapeut jednom sedmično radi sa bebom u ambulanti. Kada bi svako dijete prošlo ove preglede, smatra dr Mirjana Sovilj, verbalni poremećaji bili bi umanjeni za čak 50 odsto.
(MONDO)