U svijetu se obilježava Dan šale, 1. april kada mnogi ljudi imaju običaj da se našale i zasmiju svoje prijatelje uz neizbežno "aprilili".
Mnoga istraživanja pokazala su da je smijeh dobar lijek pa se tako u nekim zdravstvenim ustanovama već koristi takozvana "smijehoterapija" koja, prema misljenju stručnjaka, daje dobre rezultate.
Istorija "zbijanja" šala 1. aprila nije sasvim poznata, a mnogi su skloni tumačenjima da se ovaj svojevrsni "narodni praznik" pojavio krajem srednjeg vijeka u Evropi kao "Dan svih luda", koji je bio opštenarodno veselje.
Postoje mišljenja da korijeni tog "praznika" dosežu do starog Rima, poznatog i po tome što su tamošnji žitelji umjeli da se dobro zabavljaju smišljajući različite šale.
Mnogi misle da se taj običaj pojavio u 16. vijeku u Francuskoj, oko 1564. godine, a za onog ko je nasamaren imali su običaj da kažu da je dobio "aprilsku ribu", a Englezi misle da je dan šale preuzet sa Istoka i 1. april zovu "Danom svih glupaka".
Finci taj dan povezuju sa proljećnim podučavanjem djece o privrednim radovima, a slično je i Švajcarskoj.
U holandskom gradu Ajndhovenu održava se svojevrsna tradicija nasamarivanja 1. aprila - novine se utrkuju da objave "ekskluzivne" vesti, kao na primjer o dolasku nekih svjetskih državnika u taj grad, o bolestima, o eksperimentima u atomistici...
Nijemci 1. april smatraju danom kada se lako osjete nesrećnim, a svoje loše osjećanje manje vezuju za nasamarivanje, a više za predanje da se 1. aprila rodio apostol Juda, Hristov izdajnik.
Običaj zbijanja prvoaprilskih šala nije zaobišao ni susjednu Srbiju pa se često u medijima moglo naći ponešto što je iznenadilo čitaoce.
Jedna od prvoaprilskih šala objavljena je daleke 1964. godine u "Politici ekspres", a odnosila se na to da legendarni fudbaler Dragoslav Šekularac "prelazi" u "Partizan" što je na trenutak moglo razočarati navijače "Crvene Zvezde".
Najzapaženija, u posljednjih nekoliko godina bila je prvoaprilska šala novosadskog Radija 021 sa tadašnjim ministrom za kapitalne investicije Velimirom Ilićem.
Kako je navedeno u pojedinim medijima, Ilić je novinaru potvrdio da se sastao s izmišljenim biznismenom Stivom Bogdanovićem i da je s njim ugovorio kapitalne investicije u Srbiji.
"Pa, i ministar može ponekad da bude senilan pa da zaboravi s kim se sve sreo i kako se ko zove", rekao je Ilić tada dok je pokušavao da se opravda.
Da nije samo u Srbiji uobičajeno da se "šalimo" na račun političara i političkih dešavanja, pokazuje i činjenica da je Muzej šala u San Dijegu objavio spisak 10 najboljih prvoaprilskih šala u anglosaksonskoj štampi, a jedna od najsmiješnjih takođe ima veze sa politikom.
Ta šala odnosi se na američki državni radio, koji je 1992. godine najavio novu kandidaturu Ričarda Niksona za predsjedničke izbore, pod motom: "Nisam ucinio nista loše i neću to ponoviti" .
(MONDO)