Istorijat splavarenja rijekom Tarom kao turističke aktivnosti seže u 1964. godinu.
Preteča raftinga bio je tada povoljan vid transporta drvne mase – triftarenje.
Prevoženje balvana je krajem 19. vijeka organizovala austrougarska vlast, najpre sa desne obale rijeke Tare, a potom i čitavom dužinom sve do Mojkovca.
Tako je triftovima transportovana velika količina drva, koja su se sjekla na strmim obroncima kanjona.
Triftari su plovili rijekama na dugačkim drvenim splavovima sačinjenim od spojenih balvana. Ova profesija je bila veoma cijenjena i dobro plaćena, ali je u to vrijeme nosila sa sobom i mnogo rizika.
Po imenima čuvenih triftara nazvani su mnogi bukovi i dionice rijeke koje svjedoče o njihovoj sudbini i mukotrpnom triftarskom životu.
Postoji priča da je jedan fočanski triftar još 1906. godine vozio jednog šumarskog inženjera drvenim splavom po Drini od Šćepan Polja do Foče i to iz isključivo rekreativnih i turističkih razloga, tako da bi se ova godina mogla uzeti kao sam početak rekreativnog raftinga na ovim prostorima.
U čast fočanskih triftara i turističkih radnika, Pokret Foča zvanično je predložo projekat "Trg triftara", a kao lokacija idealno mjesto je ušće Ćehotine u Drinu.
(Rafting centar Drina-Tara, Pokret Foča/SeeSrpska)