Jedan trenutak je bio dovoljan da se zaljubi u Rio de Žaneiro i da ostatak provede u njemu, stvarajući malo remek djelo.
Nakon što je proputovao cijeli svijet, Čileanac Horhe Selaron je 1983. godine stigao i u Rio de Ženeiro. Već na prvi pogled rodila se ljubav, zbog koje je riješio da ostane u njemu. Nastanio se u zgradi koja se nalazila na vrhu ruiniranih stepenica, a kako bi zaradio za život prodavao je svoje slike.
Umjetnik koji je riješio da se umiješa
Ubrzo je shvatio da su stepenice niz koje se gotovo svakodnevno spušta i penje u veoma lošem stanju, pa je odlučio da interveniše. Prvo je sredio nekoliko stubova ispred zgrade, zatim je rešio da ih ukrasi keramičkim pločicama u boji brazilske zastave, a ono što je počelo kao hobi se pretvorilo u zavisnost kojoj je posvećivao svaki sekund svog slobodnog vremena.
Sav novac je trošio na kupovinu novih keramičkih pločica, karakteristike po kojoj su stepenice vremenom i postale prepoznatljive. Danas se niz njih 215 u dužini od 125 metara može vidjeti preko 2.000 različitih vrsta pločica, iz najudaljenijih dijelova svijeta poput Aljaske ili Kraljevine Esvatini, piše Pun kufer.
Motivi koji ih krase su raznoliki i predstavljaju svojevrstan omaž različitim zemaljama i njihovim karakteristikama po kojima su prepoznatljive, poput životinja, zastava i slavnih osoba. Ipak, onaj koji se najviše ponavlja uglavnom privlači i najviše znatiželjnih turista koji se nađu u blizini ovih stepenica. Riječ je o motivu trudne Afrikanke, koja je ujedno bila i glavni motiv većine Selaronovih slika koje je prodavao da bi prikupio novac.
Njegov san će biti gotov kad ga ne bude bilo
Za života je govorio da je ovo njegov način da oda počast brazilskom narodu i da će on biti gotov tek onda kada njega ne bude bilo. Ovaj trenutak se desio nakon trideset godina od dolaska u grad u koji se zaljubio na prvi pogled. Na istim stepenicama u koje je uložio godine truda, nađeno je umjetnikovo beživotno tijelo prepuno povreda.
Najbliži prijatelji su tvrdili da je on u posljednjim mjesecima svog života bio depresivan, dok su njegovi susjedi svjedočili da su tokom noći čuli buku, vrištanje i lavež pasa kako dopire sa stepenica. Niko od njih do danas nije saznao šta je bio pravi uzrok njegove smrti.
Vijest o nesrećnom događaju se kroz okolna naselja tog dana proširila kao požar i do zalaska sunca na njegovom životnom djelu okupio se bezbroj ljudi koji su došli da se oproste od njega. Čovjeka koji je za života proglašen počasnim građaninom Rio de Ženeira - grada na čijim ulicama je ostavio neizbrisiv trag i natpis "Brazilu, volim te".