Jednog proljećnog dana na plaži u blizini Huelve isplivalo je tijelo muškarca. O čitavom slučaju obavješteni su i nacisti, ali ništa nije bilo onako kako se činilo.
Proljeće je 1943. godine, u blizini Huelve u Španiji dva ribara na obali pakuju svoje mreže, dok koračaju po pijesku nailaze na tijelo sa aktovkom u ruci. Već sljedećeg trenutka jedan od njih trči do najbliže stanice i obavještava španske vlasti da se na plaži nalazi leš, najvjerovatnije vojnika. Oni potom o čitavom slučaju obavještavaju naciste, ni ne sluteći da je spomenuto truplo dio veće i složene Operacije mljeveno meso.
Kako je smišljeno "Mljeveno meso"?
Drugi svjetski rat je do kraja 1942. godine promijenio svoj kurs, a situacija je počela da se mijenja u korist Saveznika. Nakon uspješnih akcija u Africi, oni su u jednom trenutku počeli da razmišljaju i o planovima za oslobođenje Evrope. Njihova želja je pre svega bila Sicilija, ali su se plašili da je ovo očigledna strategija. Ona koju će nacisti vrlo brzo da otkriju i spriječe.
Da bi plan sproveli u djelo, britanski obavještajci počeli su da razvijaju operaciju "Barkli". Kampanju koja je imala za cilj da širi dezinformacije i natjera protivnike da povjeruju kako je fokus cijele operacije u stvari Balkan. A jedan od ključnih momenata u cijeloj akciji bila je upravo zavjera spomenuta na početku - podmetanje lažnog leša sa "povjerljivim" dokumentima koji će naciste navesti na pogrešan trag.
Za čitavu operaciju bili su zaduženi agenti Evan Montegju i Čarls Čolmondel, koji su prvobitno morali da nađu tijelo nedavno umrle osobe. A takvih je u datom trenutku bilo dosta. Odabran je 34-godišnji Velšanin, Glindur Majkl. Beskućnik, koji je umro nakon što je progutao otrov za pacove. Ubrzo potom, obavještajci su počeli da grade njegov lažni identitet. I ne, nije bilo dovoljno da mu daju čin kapetana i ime Vilijam Martin. Oko njega je izgrađen čitav imaginarni život, koji je uključivao i vjerenicu Pam.
"Nemojte, molim vas, dozvoliti da vas pošalju u plavetnilo na užasan način na koji to rade danas - sada kada smo se našli na ovom svijetu, mislim da to ne bih mogao da podnesem", pisalo je u pismu koje su izmislili agenti. Čak su dodali i fotografiju djevojke, a kao model im je poslužila koleginica iz MI5 Džen Lesli. Zajedno sa pozorišnim kartama, markicama, priznanicom za vjerinički prsten, pa čak i obavještenjem banke u kom se zahtjeva otplata.
Ali najvažniji detalj ili bolje rečeno dokument, bio je onaj na kom su agenti ispisali "LIČNO I VEOMA POVJERLJIVO", navodno pismo general-potpukovnika ser Arčibalda Naja, zamjenika načelnika generalštaba. To je trebalo da sugeriše kako Britanci planiraju da preusmjere svoje snage u Grčku i Sardiniju.
Par dana prije nego što je isplivao na obalu, Evan i Čarls su lažnog kapetana odvezli u Škotsku, odakle je podmornicom stigao u zaliv Kadiz i na kilometar od obale bačen u vodu. Kada je posada pokrenula motore podmornice, tijelo je lako našlo svoj put ka obali. Dio nakon toga je poznat, ali ono što se desilo poslije je omogućilo Saveznicima da postignu određenu prednost koja će odlučivati dalji tok rata.
Iako je Španija, zvanično bila neutralna za vrijeme rata, britanska obavještajna služba je bila upoznata sa činjenicom da su nacisti prisutni i u dosluhu sa vlastima u ovoj zemlji. Stoga, nije trebalo puno vremena da saznaju za leš na obali i isto tako da pošalju špijuna Adolfa Klausa, da ispita stvar. On je pregledao aktovku i otvorio pismo, koje je nakon čitanja potopio u more, kako bi djelovalo da ga nikada nije ni vidio. Ono što Klasu nije znao, jeste da su Evan i Čarls mislili i na taj detalj, pa su u pismo stavili trepavicu koja bi ispala prilikom otvaranja.
U međuvremenu, Britanci su aktovku i sadržaj iz nje tražili nazad, kako ne bi izazvali sumnju. Kada su otvorili pismo natopljeno slanom vodom, znali su da je udica bačena i da im sada ne preostaje ništa drugo sem da sačekaju Hitlerov sljedeći potez.
I na njihovu sreću, njemačka ratna strategija ubrzo se dramatično promijenila. Nijemci su prebacili tenkove iz Francuske u Grčku, a oružje i ljude na Balkan. Dok su snage na Siciliji preraspodijelili, što je Saveznicima omogućilo da je 10. jula 1943. godine zauzmu sa minimalnim brojem žrtava.