Srećna djeca imaju veće šanse da odrastu u uspješne odrasle osobe, ali studija koja se bavila uticajem srećnog djetinjstva na život odraslih došla je do zapanjujuće činjenice: srećni tinejdžeri se češće razvode.
Istraživači sa Univerziteta u Kembridžu koristili su podatke od 2.776 tinejdžera koji su učestvovali u britanskoj studiji u periodu rođenja od 1946. godine. Njihovi učitelji su ocijenili djecu uzrasta od 13 i 15 godina na osnovu toga da li pokazuju bilo koju od četiri različita mjerila sreće: "veoma popularna kod druge djece"; "neobično srećan i zadovoljan"; "izuzetno lako sklapa prijateljstva"; i "izuzetno energičan, nikad umoran".
Na osnovu odgovora, grupa je podeljena na tri: one bez ijednog pozitivnog markera, one sa jednim i one sa dva ili više. Zatim, u dobi od 36, 43 i 53 godine, istraživači su se vratili istim ljudima kako bi izmjerili njihovu učestalost mentalnih poremećaja, zadovoljstvo životom (učesnici su sami sebe ocijenili) i društveni život.
Tinejdžeri u jednoj od pozitivnih kategorija odrasli su tako da su imali više društvenih kontakata i veće zadovoljstvo životom. Možda je najvažnije da su oni sa jednom pozitivnom ocjenom imali 21 odsto manje šanse da će imati problema sa mentalnim zdravljem u svom odraslom životu, a oni sa dvije pozitivne ocjene su imali 60 odsto manje šanse.
Ali tinejdžeri koji su dobili dvije pozitivne ocjene takođe su imali znatno veću vjerovatnoću da će se razvesti od onih sa jednom pozitivnom ocjenom ili bez njih. Dok se 20,4 odsto ove najsrećnije grupe u nekom trenutku razvelo (od onih koji su bili u braku), razvelo se 16,5 i 16,3 odsto onih sa jednim pozitivnim ocenama ili bez njih.
Da bi se bolje razumeli rezulteti, Felisija Hupert, autorka rada i direktorka Instituta za dobrobit na Univerzitetu u Kembridžu odgovorila je na pitanja:
Otkrili ste da je veća verovatnoća da će se srećna deca pre razvesti. Da li vas je to otkriće iznenadilo?
“Svakako jeste.”
Da li je neko prethodno istraživanje ukazalo na to?
“Ne, ne koliko znam, baš ništa. Mnogo je veća verovatnoća da će srećna deca stupiti u brak.”
Zašto vjerujete da je veća vjerovatnoća da će se srećnija djeca na kraju razvesti?
“Iz ove studije ne možemo biti sigurni u to. Srećna djeca će vjerovatno imati više samopouzdanja i više prijatelja, veće porodice i veća je vjerovatnoća da će biti podržana. Ako se nađu u teškoj situaciji u kojoj se njihov brak raspao, možda će moći da ga prije napuste.”
Kako ste mjerili „sreću“?
“Zasnovano je na ocjeni nastavnika kada su djeca imala 13 i 15 godina. Ocjenjivali su mnoge stvari ali uglavnom ponašanje, kroz različita pitanja. Na primjer, da li je dijete bilo neobično srećno, neobično energično, da li je imalo veliki broj prijatelja? Razvili smo skalu da vidimo da li imaju pozitivan odgovor na jedno od njih, nijedno ili više.”
Koji su bili tipični životni uspjesi za srećnu djecu?
“Najvažnije je, koliko smo izmjerili, da do sredine njihovih pedesetih, 60 odsto je manja vjerovatnoća da će uopšte imati bilo kakav mentalni poremećaj. A s obzirom na razarajući efekat mentalnog poremećaja na ljude, njihove porodice i društvo, to je ogromna razlika. To podržava ideju da moramo da uložimo napore u rane godine djetinjstva kako bismo osigurali da sva djeca imaju najbolji početak života koji mogu.”
Da li ste pogledali neke druge faktore u životima djece – da li su se njihovi roditelji razveli, na primjer – ili samo da li su oni sami srećni ili ne?
“U ovoj konkretnoj studiji gledali smo samo sreću djece na osnovu tih ocjena nastavnika. Iz druge studije koju smo uradili, otkrili smo da je vrsta roditeljstva koju su imali zaista uticala na sreću ljudi sve do njhovih pedesetih.”
Obično mislimo da srećno djetinjstvo vodi ka srećnom odraslom dobu. Da li ovaj nalaz sugeriše da to nije tačno? Ili samo redefinišemo šta je sreća?
“Djeca koja su bila srećna kada su bila mlada možda su došla iz srećnijih domova i znaju šta je je kvalitetna partnerska veza i možda su brže prepoznali kada je nisu imali. Takođe bi me zanimalo da li su razvode koje su imali različiti od prosječnih, da li su završili u prijateljskim odnosima i poslije razvoda.”
Ovo uopšte izgleda kao prilično pesimističan nalaz. Šta roditelji mogu da razumiju?
“Jedan nalaz o razvodu bio je pesimističan, ali drugi nalazi su bili izuzetno pozitivni. Neki ljudi završe u veoma lošim brakovima, možda i nije loše imati snage da napusti takav brak.”
(MONDO/YuMama)