Za srećan život u ovom jedinstvenom gradu, ključno je biti u dobrim odnosima sa samim sobom, jer u suprotnom, izolacija može postati izuzetno teška.
Zamislite grad u kojem se život odvija unutar jedne jedine zgrade. U Vitijeru, malom mjestu na jugozapadu Aljaske, ova neobična vizija je stvarnost. Stanovnici ovog grada koriste liftove kako bi stigli na posao, u prodavnice, a neki, kako se priča, godinama nisu napustili zgradu u kojoj žive.
Nekada dostupan isključivo brodom ili vozom, Vitijer je nakon rekonstrukcije željezničkog tunela iz Drugog svjetskog rata postao pristupačan i automobilom. Međutim, putovanje kroz ovaj tunel zahtijeva pažljivo planiranje, jer se smjer prolaska mijenja na svakih sat vremena, a nakon 22:30 tunel se zatvara. Nije rijetkost vidjeti ljude kako spavaju u svojim automobilima ispred tunela, čekajući jutarnji prolaz.
Izolacija Vitijera dodatno je naglašena tokom pandemije, kada je ulazak u grad bio ograničen samo na stanovnike, njihove najbliže i zaposlene. Grad od ostatka svijeta odvajaju i ekstremne vremenske prilike, sa prosječnom godišnjom količinom snijega od čak 6,7 metara. Ipak, zahvaljujući jedinstvenom načinu života, stanovnici ne moraju da napuštaju svoju zgradu ni tokom najgorih snježnih oluja. Zbog toga ne čudi što mnogi nose majice sa natpisom "Zarobljenik Vitiera".
Centralna tačka grada je Begič Tauers Inkorporejted (Begich Towers Incorporated), betonski mastodont iz doba Hladnog rata, poznat i kao "grad pod jednim krovom". Ova 14-spratna zgrada sa 196 stanova dom je ne samo stanarima, već i bolnici, gradskoj upravi, školi, prodavnicama, restoranima, pošti, biblioteci, pa čak i crkvi. Izgrađen da izdrži granatiranje, BTI se suočava sa šest mjeseci kiše, a potom sa šest mjeseci snijega i vetra koji dostiže brzinu od 130 kilometara na sat.
Unutrašnjost BTI-ja podsjeća na tipičan veliki stambeni kompleks, ali izvan zgrade nema mnogo mjesta za izlazak. "Špic" u Vitieru podrazumijeva vožnju liftom od sprata do sprata, a zaposleni mogu na posao ići u sandalama. Roditelji djecu vode u školu kroz podzemni prolaz nalik bunkeru.
Život u Vitijeru je život u zajednici, gdje svi znaju skoro sve o svima. Neki su u ovaj izolovani grad došli da započnu novi život, dok su drugi tražili utočište od spoljnog svijeta. "Bila sam prestravljena kada sam prvi put izašla iz tunela. Grad mi je izgledao kao iz horor filma", rekla je Brenda Tolman za CNN, opisujući svoj prvi utisak o Vitieru.
Iako djeluje neobično, stanovnici Vitijera su se prilagodili životu u skladu sa prirodom. Za srećan život u ovom jedinstvenom gradu, ključno je biti u dobrim odnosima sa samim sobom, jer u suprotnom, izolacija može postati izuzetno teška.
(Mondo)