Plaže i obale širom svijeta kriju organizme, čija uloga u modernom svijetu, prevazilazi filtriranje vode i proizvodnju bisera.
Školjke, vodeni mekušci sa dve ljušture spojene mišićima i unutrašnjim "mekanim" dijelom tijela sa stopalom, prema najnovijem istraživanju naučnika sa Univerziteta u Londonu i drugih evropskih centara - objavljenom u časopisu Construction Materials - mogli bi da posluže kao sastavni dio materijala za izgradnju zgrada i urbanih prostora.
Školjke kao prirodna zamjena
Prirodni materijal od morskih organizama nude ekološku alternativu štetnoj proizvodnji građevinskih materijala, poput betona i materijala sličnim cementu.
Tradicionalna proizvodnja cementa i betona odgovorna je za 8 odsto udjela u emisiji ugljen-dioksida, ali i iscrpljivanje prirodnih resursa - kao što su riječni pijesak i agregati krečnjaka. Zamenom ili samo delimičnom dopunom ovih komponenti prahom od ljuštura školjki, mogao bi da se umanji pritisak na prirodu i doprinese održivijoj gradnji.
Pored toga što bi značajno redukovalo emisije ugljen-dioksida, takođe bi uslijed prirodnih karakteristika - sastojaka proteina i polisaharida, prah doprinio većoj otpornosti, stvarajući čvršću strukturu prilikom gradnje objekata.
Hemijski gledano, školjke su bogate kalcijum-karbonatom (CaCO₃), slično krečnjaku koji čini ključnu sirovinu u izradi cementa i betona.
Ova promjena paradigme podsjeća na neke primere iz istorije: u nekim zajednicama koje nastanjuju priobalne pojase širom svijeta, školjke su se tradicionalno koristile kao građevinski elementi u vrstama materijala poput coquina - lokalnog kamena koji sadrži i školjke. Danas, zahvaljujući modernoj nauci, te drevne tehnike dobijaju novi život u formi prilagođenoj savremenim standardima.
Iza ovog istraživanja stoji ideja da priroda već posjeduje gotove građevinske materijale - mikroskopski složene strukture koje su evoluirale tokom milenijuma - i da ih možemo preoblikovati u materijale koji doprinose održivosti, umjesto da samo iscrpljujemo resurse naše planete.
Izvor: MDPI