Žive u nepristupačnim kišnim šumama Amazona, na granici između južne Venecuele i sjevernog Brazila
Pleme Janomami predstavlja jednu od najvećih i najpoznatijih autohtonih grupa u Južnoj Americi koje su uspjele sačuvati svoj tradicionalni način života. Žive u nepristupačnim kišnim šumama Amazona, na granici između južne Venecuele i sjevernog Brazila. Obuhvataju površinu veličine dvije Švajcarske.
Procjenjuje se da ih ima oko 35.000 do 40.000, podijeljenih u stotine malih, nezavisnih sela. Iako su vijekovima živjeli u potpunoj izolaciji, intenzivniji kontakt sa spoljnim svijetom započeo je tek sredinom 20. vijeka preko misionara i istraživača.
Čitavo selo živi pod jednim krovom. Šabono je ogromna kružna konstrukcija od drveta i slame sa otvorenim dvorištem u sredini. Svaka porodica ima svoj dio sa ognjištem i visećim mrežama. Lovci-sakupljači i uzgajivači malih usjeva: muškarci love divlje svinje, majmune i tapire pomoću lukova i strijela umočenih u otrov kurare, dok žene sakupljaju plodove i gaje banane i kasavu.
Članovi ovog plemena jedu pepeo pokojnika nakon kremacije: Poglavice nemaju, a vijekovima su živjeli u izolaciji
Pleme bez poglavice
Nemaju formalne vladare ili kraljeve. Odluke se donose konsenzusom kroz debate i diskusije u kojima svi odrasli članovi imaju pravo glasa.
Rano antropološko istraživanje Napoleona Šanjona nazvalo ih je "Žestokim narodom" zbog čestih međuseoskih ratova. Iako su te tvrdnje kasnije osporavane kao preuređene, Janomami do danas praktikuju ritualne dvoboje motkama kako bi riješili nesuglasice bez smrtonosnih sukoba.
Šokantan ritual sa pepelom
Vjeruju da smrt nije prirodan događaj, već posljedica uroka rivalskih šamana. Kako bi se duša pokojnika oslobodila i pronašla mir, tijelo se kremira, a preostale kosti se drobe u prah. Pomiješan sa supom od banana, ovaj prah piju rođaci. Time se energija i duh preminulog zadržavaju u zajednici.
Šamani imaju centralnu ulogu. Oni ulaze u trans pomoću snažnog prirodnog halucinogenog praha pod nazivom epena (dobija se iz kore drveta Virola). Tokom transa komuniciraju sa duhovima prirode (Xapiri) kako bi liječili bolesne ili štitili selo od uroka.
Zbog vijekovne izolacije, njihov imuni sistem nema otpornost na bolesti poput malarije, gripa i morbila, koje prenose došljaci.