Bivši stražar jednog engleskog zatvora godinama živi u svojoj kući u Kentu sa krokodilom po imenu Cezar, koji voli da sluša radio!
Veći dio svog života proveo je kao čuvar zatvora za "životinje" u ljudskom obliku. A sada svoj dom dijeli sa pravom zvijeri, predatorom - krokodilom po imenu Cezar!
Kris Veler, 66-godišnji penzionisani policijski oficir, u svojoj kući u Ročesteru, u Kentu, ima nesvakidašnjeg ljubimca, koga je kupio još dok je bio beba, a prethodnih sedam godina o njemu se brine kao o najrođenijem.
Veler je potrošio oko 30.000 evra da bi dom prilagodio krokodilu Cezaru, koji ima čak i svoj bazenčić u kući(!), a kako kaže njegov vlasnik, voli kada mu se čitaju priče ili da sluša radio, gleda televiziju...
"On je moj najbliži prijatelj. Veći dio dana mi prođe tako što ga hranim čistim njega i stanište ili ga zabavljam. Većina ljudi se prestravi kad sazna da živim sa krokodilom, ali ja sam ga dobio još dok je bio mali i sad je baš pitom. Kako stari tako je srećniji u mom društvu, voli da se opušta uz muziku sa radija, čak zajedno gledamo tv. Kada krenem u nabavku, u lokalnu kasapnicu po meso za njega, čujem kako ljudi pričaju: 'Evo ga ovaj - čovjek sa krokodilom'. Ali, on je moj odani prijatelj", priča 66-godišnji Veler.
Cijela kuća je prilagođena krokodilu, kako bi lako mogao da se kreće po njoj. Krokodil se, nerijetko, odmara u krilu vlasnika!
Naravno, Veler je morao da dobije dizvolu za držanje ove opasne životinje, a ima ugrađen zaštitni sistem od tri prstena kako se ne bi desilo da Cezar odluta od kuće.
"Proveo sam decenije držeći iza brave prave životinje (mislio je na razne kriminalce, ubice...), tako da se ovaj život sada i ne razlikuje mnogo. Imam bezbjednosni sistem kako Cezar ne bi izašao iz kuće. A što se mene tiče, nikada se nisam plašio. Često se desi da se probudim, a on je pored mene, odmara", kaže ovaj neobični Englez.
U početku je imao problema...
"Dešavalo se da me gricne, a vjerujte mi, bolno je, kako i zvuči. Ali, sada je miran, opušten... Htio sam da mu nabavim ženku, ali mislim da bi to narušilo njegov mir i rutinu. Umjesto toga, ja mu pravim društvo. Budim se u sedam ujutru a onda mu dopuštam da se odmara u dnevnoj sobi. Pripremim mu obrok i potom ga čistim, kao i njegovo stanište. Za to vrijeme, on sluša muziku sa radija", priča Veler.
Za svog ljubimca kaže da ponekad voli da se osami, ali i da isto tako voli da se druži.
"Nikada nisam poželio da imam psa ili mačku, a kada mi je pala na pamet ova ideja, rekao sam sebi - zašto ne? Sada ne bih mogao ni da zamislim da imam nekog drugog ljubimca", kaže Veler.
(MONDO)