Marina Tucaković bila je jedan od najplodnijih i najuspješnijih tekstopisaca na ovim prostorima. Ono što je mnoge oduševilo je to što nije bila sujetna. Otvoreno je govorila o promašajima u karijeri koje je imala.
Marina Tucaković posljednje dane provela je u KBC Dragiša Mišović, gdje je prebačena pošto joj je u utorak, 14. septembra, pozlilo, kad je stavljena na respirator. Najuspješnijem tekstopiscu sa ovih prostora, 2018. godine dijagnostikovan kancer dojke, a iako se hrabro borila, bolest je bila jača - Marina Tucaković preminula je u 68. godini u Beogradu.
U jednom intervju koji je objavljen 1980. Marina je tada govorila o svojim tekstovima, da li od tog posla može da se živi, pjevačima sa kojima radi... Prenosimo vam dio tog razgovora za tadašnji "Džuboks".
Ljutiš li se kad ljudi kažu da su tvoji tekstovi loši?
Ne. Zašto da se ljitim? Svako ima prava na svoje mišljenje.
Šta ti lično misliš o tvojim tekstovima?
Neki su dobri, neki nisu.
Zašto pišeš loše tekstove?
Zavisi od muzike. Ako je muzika loša, loš je i tekst. Zavisi od pjevača... Jer, po meni, svaka muzika zaslužuje adekvatan tekst.
Da li su pjevači svjesni da je to loš tekst?
Nisu, kao što nisu ni svjesni da su oni loši pjevači.
Zašto uopšte radiš s lošim pjevačima?
Zato što sam idiot. Stvarno, meni bilo ko da traži tekst, ja bih ga napisala.
Ti ljudima ne umiješ da kažeš ne?
Ne umijem. Ne znam kako, ali ne umijem. Oni dođu, traže tekst i ja kažem - dobro.
Ali, recimo, ti ljudi te nerviraju, ne voliš ono što rade?
Onda im takav tekst uradim.
Da li se ljute ili bune, kad vide o čemu se radi?
Ne, ne, ne... nikad. Svi su srećni i zadovoljni.
Pa, dobro, radiš li za neke ljude ozbiljno?
Ne bi bilo lijepo da kažem za koje ljude radim ozbiljnije, mogu da nabrojim tekstove s kojima sam zadovoljna. Recimo, sviđaju mi se tekstovi za cijeli Slađanin LP, tekstovi za Olivera Mandića, par tekstova za Smak i YU grupu, zatim ovo što sad radim za grupu Zana, nekoliko starih tekstova za grupu Dag... to je sve.
Zaboravljeni intervju Marine Tucaković od prije 40 godina: O počecima, šundu, svađama, "glupim" tekstovima...
Samo ti se ovo dopada, ovoliko malo?
Pa, nešto sam zaboravila...
Koliko si tekstova ukupno napravila?
Mnogo. Oko dvjesto.
Imaš li sve ploče kod kuće?
Nijednu. Nijedan isječak iz štampe, nijednu ploču, ništa.
Kad si počela da pišeš tekstove?
Prije šest godina, za grupu Dag. Družila sam se njima, išli smo zajedno u školu i tako... Oni me hvalili pjevačima i tako je krenulo.
Šta znači danas biti Marina Tucaković? Znači li to biti finansijski siguran?
Ma, jok.
Hoćeš da kažeš da ne zarađuješ dosta love?
Zarađujem, ali to nije nikakva sigurnost.
Imaš li više para od pjevača?
Ne, mnogo manji mi je procenat, a zatim, pjevači idu na koncerte, gdje je i glavna zarada. Ja imam samo procenat od izvođenja na radiju i televiziji, kao i procenat od prodaje ploča. Pazi, ja uvijek riskiram da pjevač proda ploču u hiljadu primjeraka, a da ja za to dobijem sto dinara...
Ali, ako se ploča proda kao "Apsolutno tvoj"?
Onda dobijem jedan stari milion, a Mirza na toj ploči zaradi četrdeset miliona... Uostalom, to je najveći iznos koji sam ikad dobila: jedan stari milion i baš za "Apsolutno tvoj". Pored toga, najviše sam dobijala od Slađaninih ploča i ploče YU grupe.
Od koga si najmanje dobijala?
Čekaj... Davorin Popović, pa Jadranka Stojaković, Miša Marković. Njihove ploče nisu dobro išle...
Koliko je u tome tvoja krivica, drugim riječima, koliko su tvoji tekstovi u stanju da refleksuju pjevačev »image«, koliko su stanju da stvarno odgovaraju pjevaču ili grupi?
Trudim se da upoznam čovjeka, ukoliko sam zainteresovana za njegov rad i muziku.
A šta ako nisi zainteresovana?
Onda pišem onako... Šta mi prvo padne na pamet.
Da li se stidiš tih i takvih tekstova?
Ne stidim se. To je dio biznisa. U stvari, znaš u čemu je problem. Postoje izvjesni ljudi u ovom našem poslu koji ti dođu, a pošto sam ja takav idiot da ne umijem da odbijem, kažu - molim te, napiši mi to za jedan dan, treba mi za snimanje. I pošto znam da će oni ili on da prihvate bilo šta, ja to i napišem, pošto sam lijena. Međutim, postoje ljudi kod kojih se trudim da ja nešto kažem o svijetu i koji me slušaju. Mislim, kao kod Slađane, Smakovaca, YU grupe. Tu sam stvarno pokušala da kažem nešto što ja mislim, da iznesem neki svoj odnos.
Zar to nije pomalo nedemokratski, da ti govoriš kroz njihova usta?
Pa šta da radim, ja ne sviram gitaru... i ne umijem da pjevam.
Svejedno, zašto dovoljno ne proanaliziraš čovjeka i shvatiš šta on hoće i da njegove ideje tekstualno uobličiš?
Pa, ja se trudim da radim tako. Sa Slađanom, Oliverom Mandićem, YU grupom.
Ali, posljednji album YU grupe ocijenjen je kao šund, baš zbog tekstova?
Da, ali ne zbog lošeg kvaliteta, već zbog nesporazuma u pjesmama "Guraj, guraj" i "Autobus za raj".
Koliko je tvojih tekstova oporezovano kao šund?
Samo ova dva.
Sigurno?
Sigurno.
Da li to znači da uvijek pišeš ono što hoćeš?
Ne pišem... Kad čujem pjesmu, znam šta hoću da pišem. A onda ti sjede nad glavom pjevač, koji uvijek ima neku zamjerku i kaže »joj, to nije za mene, tu su neke nezgodne riječi«, onda je tu recenzent u diskografskoj kući, pa još gomila svijeta.
Imaš li problema s muzičkim urednicima na radiju?
Uh! Pjesme "Ljuljaj me nežno" i "Sutra imam prazan stan" nisu baš bile omiljene.
Možda sam glup, ali ne shvatam nikakvu avangardu u tekstu "Ljuljaj me nežno". Objasni mi o čemu se radi?
To je seksi tekst, a oni ne vole seks. Oni vole tekstove kakve pjevaju pjevači poput Duška Lokina, Tomislava Ivčića, znaš ono, ljubav, zeleniši, plavetnila...
Ali i ti si pravila takve tekstove, da te podsjetim?
Nemoj! Jesam ih pravila, ali to više ne radim, jer radim s drugim ljudima.
Ako sam dobro shvatio, sad odbijaš ponude raznoraznih pjevača i pjevačica?
Sad odbijam, sad stvarno odbijam. Više ne radim s ljudima čija mi se muzika ne dopada. Recimo, zvali su me neki momci iz grupe Problemi s Miljacke, donijeli su mi kasetu i kad sam čula, rekla sam da neću da radim.
Ko ti se od domaćih tekstopisaca sviđa?
Sviđaju mi se Bora Đorđević, Goran Bregović. Dopadao mi se Dado Topić kako je prije radio, ne sada... Zatim, Arsen Dedić, Balašević ima par dobrih tekstova, Jasenko Houra iz Prljavog kazališta...
Kako se osjećaš kad na radiju čuješ neku staru pejsmu i tvoj klasičan očajni tekst?
Kažem, svašta! Mislim, ima par tekstova gdje sam stvarno lupala, gdje mi dođe da pitam sebe kako si mogla?
Koji je tvoj najgluplji tekst koji si uradila?
Uh. Čekaj da se sjetim... Daj, pomogni mi!
Konkurencija je ogromna kad su tvoji tekstovi u pitanju, ti valjda najbolje znaš...
Čekaj, čekaj... Bilo je ono "Pitaš me da l' te volim, volim te, pitaj me da l' te volim, volim te...
Ko je ovo pevao?
Miša Marković... Ja pamtim samo tekstove koji mi se sviđaju. Ostalo sam zaboravila.
Ti tekstovi su kao potrošna roba, šta li?
Pa, jeste. Tako ispada, al' ja više neću da to bude u budućnosti.
Šta hoćeš?
Znaš šta hoću? Hoću kad ja čujem moj tekst na radiju, bez obzira da li ti mislio da je loš ili ne, da kažem - to je dobro, meni se sviđa i ja se fino osjećam.
O kojim temama želiš da pišeš? Recimo, na albumu grupe Smak tvoji tekstovi, kakvi da su, suviše su neutralni. Meni ništa ne govore, nemaju nikakav stav...
Da, to je tačno. Ali, ima tu jedan tekst koji se meni sviđa. To je ono "moj svet je izvan kancelarija...". Recimo, to sam ja. Zaista.
Zar ti ne smeta što se mnogi tebi obraćaju za pomoć oko tekstova, ti si kao neka institucija...
Nervira me, normalno. Zato u posljednje vrijeme ne radim toliko, a sad ću još više da smanjim broj obaveza. Sad ću da radim samo ono što mi se sviđa. Kad već nisu nikakve pare u pitanju, onda...
Možeš li da živiš od pisanja?
Kažem ti, zavisi za koga radiš i da li taj prodaje ploče ili ne. Da sam radila sve za "Jugoton" a ne za RTB, imala bih više...
Koliko je muzika u stanju da te ponese da napišeš dobar tekst?
Mene jedino muzika može da ponese da napišem nešto valjano. Ja volim rock, pomalo disko...
Domaću zabavnu muziku?
Ne volim, mada sam često pisala tekstove...
A kad bi ti sad ponudili da radiš za zabavnu muziku?
Ne bih pristala. Ne bih nikako. Ni za koga. Da si ti na mom mestu, stvarno bi ti puk'o film. To se desilo prije godinu dana i tada sam odlučila čvrsto - ne.
Da li ti je prezime Tucaković smetalo u poslu?
Ne, ja mislim da mi je pomoglo. Pamtilo se... Ej, to me svi pitaju: da li mi je to prezime ili zanimanje? Prezime se pamtilo... Pomoglo mi je...
Da promijenimo temu. Koliko ti treba vremena da napišeš jedan prigodan tekst?
Zavisi. Zavisi od pjesme, od muzike, od čovjeka. U stvari, kad imaš ideju, realizacija nije problem.
Šta uopšte misliš o domaćim tekstovima?
Mislim da imamo izvrsne tekstove, stvarno. Uzmi ti "Lutku s naslovne strane" ili "Oprosti mi pape", to je sjajno.
Ko ti se svida od domaćih pjevača?
Bebek, Dado Topić i Oliver Dragojević.
Mijenjaju li pjevači tvoje tekstove?
Obavezno! Uveijk po jednu riječ. Samo jednu! Pazi, neki put to ispadne dobro, ali najčešče je smiješno...
(MONDO)