Da je živa, Merilin Monro slavila bi sutra 85. rođendan.
Neprikosnoveni seks simbol 20. vijeka, američka glumica Merlin Monro rođena je kao Norma Džin Bejker Mortenson 1. juna 1926. u sirotištu u Los Anđelesu, kao vanbračno dijete Gledis Perl Monro. Rasla je po hraniteljskim porodicama jer joj je majka imala ozbiljnih psihičkih problema.
Sa 16 godina udaje sa za Džejmsa Dorertija i počinje da radi u fabrici padobrana jer joj prvi muž odlazi u rat. Tu je odmah primjećuje vojni fotograf Dejvid Konver koji joj predlaže saradnju. Norma mijenja imidž: skraćuje kosu, farba je u plavo i radi kao manekenka za kupaće kostime.
Ubrzo se razvodi i potpisuje ugovor sa filmskim studijom "20th Century Fox" i uzima umjetničko ime Merlin Monro po glumici Merlin Miler sa kojom su je često upoređivali. Razočarana zaradom, ona tada izjaviljuje: "U Holivudu ti plaćaju 1000 dolara za poljubac a 50 centi za dušu."
Ali bez obzira na novo umjetničko ime i novi imidž sekski plavuše, proboj u svijet filma nije bio nimalo lak. U početku je glumila u niskobudžetnim filmovima B klase, i to najčesće glupe plavuše. Prvu veliku šansu dobija u filmu Džona Hjustona ''Dungla na asfaltu" iz 1950. godine. Slijede fiilmovi ''Sve o Evi'', "Ne trudi se da kucaš" i komedija ''Majmunska posla".
Popularni bejzbol igrad Džo Dimađio zaljubljuje se tada u nju i njih dvoje se vjenčavaju, nakon čega slijede filmovi koji će joj donijeti svetsku slavu - "Muškarci vole plavuše", "Kako se udati za milionera", "Nijagara" i "Rijeka bez povratka".
Sa uspehom pojavljuju se i njene obnažene fotografije koje je snimao fotograf Tom Keli dok je još bila djevojka. Otkupljuje ih Hju Hefner i u decembru 1953. godine objavljuje ih u prvom izdanju "Plejboja". Komentarišući fotografije, Monro je na pitanje novinara šta nosi u krevetu, provokativno odgovorila ''Šanel 5".
Prilikom snimanja kultne scene za film ''Sedam godina vjernosti" sa podignutom haljinom, Dimađio joj priređuje ljubomornu scenu poslije koje se par razvodi, iako ostaju prijatelji do kraja života.
Merlin Monro nije željela da je večito prati glas glupe plavuše pa se upisuje u školu glume kod čuvenog Lija Strasberga, što će uroditi plodom - za film "Autobuska stanica" snimljen 1956. godine biva nominovana za "Zlatni globus". Tu nagradu će dobiti 1959. godine za film ''Neki to vole vruće".
Tada se upoznaje sa čuvenim piscem Arturom Milerom za koga se tajno udaje 1956. godine. Zli jezici su ovaj nesvakidašnji par opisivali kao "spoj mesa i mozga". Malo je poznato da je M.M. daleko od toga da je bila "glupa plavuša". Njeni omiljeni pisci bili su Dostojevski, Selindžer, Bernard Šo, a voljela je da sluša Frenka Sinatru, Elu Ficdžerald ali i Mocarta i Betovena.
Merlin očajnički pokušava da ostane u drugom stanju sa Milerom, ali bez uspjeha pa upada u depresiju iz koje izlaz traži u narkoticima i alkoholu, što je dovelo do kraha i trećeg braka.
Godine 1961. Hjuston snima film "Neprilagođeni" po scenariju Artura Milera specijalno pisanog za nju. To će biti i posljednji film Klerka Gejbla koji odmah po završetku snimanja doživljava srčani udar.
Godinu dana kasnije počinje da radi na filmu "Something Got to Give", ali snimanje se prekida zbog njenih neprestanih kašnjenja, raznih bolesti i zaboravljanja teksta.
U to vrijeme, Monro, koja je u sve većoj krizi, ima i kratku aferu sa francuskim pjevačem Ivom Montanom, a špekulisalo se da je i u vezi sa američkim predsjednikom Džonom F. Kenedijem na čijoj je proslavi rođendana u maju 1962. vidno pijana u šljokičavoj haljini otpjevala ''Srećan rođendan predsjedniče".
Kenedi je potom komentarisao: "Poslije ovakvo slatkog izvođenja pjesme, mogu slobodno da napustim politiku".
Merilin Monro je pronađena mrtva u svom domu u Los Anđelesu 5. avgusta 1962. Zvanično je saopšteno da je uzrok smrti prekomjerna doza tableta za spavanje, ali to će uvek ostatati misterija jer mnogi vjeruju da je CIA umiješana u njenu smrt zbog njene veze sa Kenedijevima.
(Tanjug)