Da li se nekada lakše ili teže stizalo do popularnosti i šta je ona sa sobom donosila MONDO je pitao poznate.
Slava i popularnost otvaraju mnoga vrata i čovjek se zaista oseća prihvaćenim, priznatim, voljenim i cijenjenim. U doba interneta svako ima priliku za svojih 15 minuta slave i život pod svjetlima reflektora, ali ko zaista ostane zapamćen?
Uz isticanje da nekada nije bilo VIP žurki, televizija, tabloida, pa ni interneta kolumnista MONDA i dugogodišnji novinar Slobodan Stupar kaže da su ondašnje zvijezde ipak uživale veću slavu nego današnje ličnosti iz javnog života.
"Sa današnje tačke gledišta sada aktuelni domaći pjevači, sportisti, voditelji, političari i druge popularne ličnosti, uz svu silu medijske podrške, su stvarno isuviše daleko od popularnosti kakvu su imali na primjer pjevač Đorđe Marjanović ili fudbaler Dragoslav Šekularac prije gotovo pedeset godina! Znam da mnogima, prije svega mlađim čitaocima, to djeluje gotovo nestvarno, ali to je istina. Šta je tome razlog, gdje je problem i kako danas uz podršku ogromne medijske mašinerije doći do popularnosti jednog Šekularca ili Marjanovića pitanja su na koja svakako nije lako dati odgovor. Ono što međutim primijećujem i što mi se ne sviđa jeste da se danas baš previše ljudi trudi da postanu popularni. Po svaku cijenu i često bez ikakvih predispozicija za to. Ali to je već neka druga tema", ispričao nam je Stupar.
Da li se nekada lakše ili teže stizalo do popularnosti, šta je ona sa sobom donosila, ali i šta je zapravo popularnost pitali smo pjevačicu Slađanu Milošević, glumice Danicu Maksimović i Mirku Vasiljević, voditelja Minju Subotu i pjevača Dejana Cukića.
Pogledajte video prilog NA OVOM LINKU.
Minja Subota prisjetio se kako su ulice bile puste u vrijeme emitovanja čuvene emisije "Obraz uz obraz", a Danica Maksimović da je svojevremeno za njom išlo deset fotoreportera.
Slobodan Stupar kao dvije najveće zvijezde svoga doba apostrofira Dragoslava Šekularca i Đorđa Marjanovića iako je šezdesetih godina televizija tek počinjala svoj takozvani eksperimentalni program, a radio je bio glavni elektronski medij.
"Tadašnja velika Zvezdina zvijezda Dragoslav Šekularac bio je toliko poznat i popularan da valjda nije postojao građanin ondašnje Jugoslavije koji nije znao za njega. Sjećam se da je Šeki ponekad odlazio pješke na utakmice sa ljutim rivalom Partizanom. Pođe on gotovo uvijek sa Slavije ka stadionu JNA (tada se tek pripremala gradnja Zvezdine Marakane, i Zvezda i Partizan su kao domaćini koristili taj stadion, op.aut), tamo ga navijači prepoznaju, za tili čas okupi se čak desetak hiljada ljudi i sa njim krenu na utakmicu. I nisu tu bili samo Zvezdini već i Partizanovi navijači, jer je Šeki bio prava mega-zvijezda. Šeki i Zoran Miladinović, tada igrač Partizana, bili su ljuti rivali na terenu, a van terena dobri prijatelji. Ponekad bi nakon velikog derbija, bez obzira na rezultat, zajedno od stadiona do centra grada išli pješke. Pratila ih je ogromna masa, najmanje desetak hiljada ljudi. Ovih nekoliko detalja govori ne samo o enormnoj popularnosti sportista nego i drugačijem shvatanju fudbala i rivaliteta dva najveća kluba. Bilo je zaista mnogo važnije voljeti svoj klub, nego mrziti onaj drugi, a fudbaleri su u to vrijeme bili bez konkurencije najpopularniji sportisti i uopšte javne ličnosti koje su uživale ogroman ugled u javnost", prisjetio se Stupar i dodao:
"Krajem šezdesetih godina popularna zabavna muzika izbacila je u prvi plan jednog zanimljivog pjevača - Đorđa Marjanovića. Osvojio je publiku zanimljivim pjesmama, ali i za to vrijeme potpuno novim imidžom kako scenskim tako i van scene. Uz njegove hitove šizike su vrištale, što je do tada bilo nezamislivo, on je silazio u publiku, skidao i bacao sako! Za kratko vrijeme nevjerovatni Đorđe registrovao je na desetine, ako ne i stotine hiljada fanova. Imali su svoje fan-klubove, čak i članske karte! Rivalitet Đorđa Marjanovića i Mikija Jevremovića , pjevača koji se pojavio nešto kasnije, bio je nevjerovatan. Ako bi jedan od pjevača pobijedio na nekom festivalu publika bi ga iznosila iz sale na rukama, a fanovi poraženog bi zviždali i protestvovali nazivajući odluku žirija čistom namještaljkom! Đorđe i Miki i njihovi navijači tzv Mikisti i Đokisti bili su preteča svega kasnijeg, sličnog ali u mnogo manjem obimu među drugim pjevačima".
(MONDO)