Rano jutro na imanju u Lisovićima proteklo je u blagom haosu zvanom svadba!
Iako su imali nedjelju dana da se pripreme za zadatak, dan vjenčanja Sandre i Nigora dočekao je farmere nespremne.
Sjeckala se ruska salata, slagalo se meze, čistila se mladenačka kuća i šila se vjenčanica (!?)
Mladoženja je ukrašavao kočije, postavljao sto i sve vrijeme tražio čarape, a njegov otac svekar Toma, sjekao je pečenje.
Kasnije kada su izgovorili sudbonosno "da" pred prijateljima, braćom, sestrama, jetrvom i zaovom i nakon što je sito bačeno na krov, došlo je vrijeme da se proslavi "sveta zajednica".
Bogata trpeza, svirači i polupijani svatovi... prava srpska svadba. Najveseliji su bili mladini roditelji Cakana i Đura i stari svat Topalko, a pogotovo "tata Toma" koji je pozdravio svoju novu familiju i poželio mladencima dug brak i "puno đinđi rinđi".
"Šta da poželimo djeci? Puno sreće, zdravlja i da se rađaju unuci!", rekao je Toma Đuri, i upitao ga : "Je li prijatelju šta daješ u miraz?".
"Kako šta, pa evo ti moja žena", rekao je "prijatelj" i "ponudio" Cakanu.
Veselje traje sve do večeras dok im ne stignu gosti iz studija u Šimanovcu koji će njih troje poslati u izolaciju da liječe mamurluk do duela sutra uveče, i dok se mlada i mladoženja ne upute ka Gazdaricinoj kući gdje će provesti prvu bračnu noć.
(MONDO)