VIP Survivor: Žene protiv muškaraca

Surovi serijal sa domaćim selebritijima opravdao je svoj naziv na samom početku - poslije pedeset sati leta, takmičari u trci za isto toliko hiljada evra su morali da dokažu svoju izdržljivost. Brzo su shvatili da su nasmijana lica lokalnog stanovništva i trokolice kojim su prešli prvu etapu puta, najbolje što će doživjeti taj dan.

Uz pomoć mape koja ih je vodila ka cilju, ušetali su u džunglu u kojoj su kraljevi ratničkih plemena nekada vodili borbe, pješačili su sa teretom kroz blatnjava i pirinčana polja, penjali se na skele, prelazili rijeku, sve kako bi stigli na rajsko ostrvo na Filipinima koje će u naredna 32 dana za njih biti sve sem toga...

Kada su stigli na odredište čekalo ih je neprijatno iznenađenje. Nakon dobrodošlice koju im je poželio "sudija" Andrija Milošević, uslijedio je nov izazov - prva borba!

"Osam hrabrih žena i osam sposobnih muškaraca boriće se za titulu za jedinog preživjelog. Jeste li spremni za borbu?“, pitao je Milošević na šta su VIP Robinzoni naivno rekli "da“.

"Onda izvolite“, rekao je voditelj i prva borba je počela - ko će brže odšrafiti, odnosno zašrafiti stub ukopan u zemlju. Borili su se jedni protiv drugih, a cilj prve borbe bio je odabir kapitena. U "ženskoj kategoriji“ pobijedila je manekenka Bojana Barović, a u "muškoj“ Marko Bulat.

Igra u kojoj su se žene borile protiv žena i muškarci protiv muškaraca nije bila bez razloga - učesnici su podijeljeni na plemena muškaraca i žena, a "borba" je služila tek da se odaberu prve vođe plemena. To su, naravno, Marko i Bojana i oni su koji će ostale takmičare povesti na prvi zadatak...

Kapiteni su potom izabrali izaslanike da umjesto njih obave plemensku razmjenu, odnosno odu u nabavku u obližnje selo po hranu i stvari koje bi mogle da im zatrebaju na ostrvu.

ŠTA NAM TREBA - SO, BANANE...VATRA!

Prvi zadatak koji su dobili bio je odlazak u nabavku. Mještani iz "komšiluka", jedine naznake civilizacije na ostrvu, dočekali su ih sa širokim osmjehom, robom i poznavanjem maternjeg jezika...i samo maternjeg jezika.

Sporazumijevanje na engleskom nije baš išlo kako bi trebalo, kao ni cjenjkanje jer su prodavci za cijenu svakog proizvoda morali da se konsultuju sa lokalnim "bosom" - bakicom koju zovu mama, a i nisu htjeli da vraćaju kusur...Uglavnom, naši Robinzoni ostadoše već prvi dan bez para, minđuša, majica...

Knezu koji uz naglašenu gestikalaciju koristi i tehniku"pričaj što glasnije možeš", ali i uvaljuje "crnogorsko zlato" (svoju minđušu) cjenkanje je išlo od ruke, pa su on i Nikola svu svoju pažnju usmjerili na kupovinu lupe koja će im pomoći da upale vatru...

Za to vrijeme su Goca i Biljana naglas razmišljale šta im je preče, so ili banane, što reče Goca "je*eš banane, trebaju nam tanjiri", ali kada su vidjele da im je lupa otišla ispred nosa, shvatile su da je prioritet u "mozgalici" - so ili banane, zapravo bilo kakvo "sredstvo" kojim će moći da upale vatru!

Mještani su im, logično, ponudili upaljač, ali je "mama" izgleda dobila dobre instrukcije od organizatora rijalitija...ili je jednostavno pohlepna pa im ga nije prodala. "Kevo, dođi vamo!", vikala je Goca na "mamu" da joj proda upaljač. "Damo 500 za upaljač!! I majicu! Sve dajemo!"...i nije im pošlo za rukom da je odobrovolje...

U međuvremenu, ekipe su prebačene na svoja ostrva. Žene su u prvi mah bile oduševljene netaknutom prirodom, a onda...

"Ovo je ostrvo na kojem ćemo biti mjesec dana, a ovdje nema ničega", čuli su se uzdasi ženskih Robinzona...Ipak, bacile su se na otvaranje kutije sa namirnicama koja ih je čekala na obali.

"Ulje, brašno, konopac i pirinač...puno pirinča...". Našli su i nagrade - čokoladice, odnosno vodu, a potom su oba plemena krenula da prave svoja skloništa i spreme se za prvu noć na pustom ostrvu.

Nastaviće se... "Ženturače sa ženturačama, a muškarčine sa muškarčinama", kaže Vesna Zmijanac.


(MONDO)