Tokom NATO agresije na SR Jugoslaviju Siniša Mihajlović je svoj uticaj koristio na dva načina - na stadionu i u kabinetu najvažnijih političkih figura u zemlji.
Kultna fotografija na kojoj su zagrljeni Siniša Mihajlović i Dejan Stanković, u majicama koje pozivaju na prekid bombardovanja u Jugoslaviji, ponovo se "zavrtjela" društvenim mrežama. Sjetili smo se plemenite akcije dvojice jugoslovenskih fudbalera zbog lošeg povoda, smrti legendarnog asa, bivšeg fudbalera i reprezentativca, jednog od najglasnijih boraca za prekid agresije na Srbiju.
Bombardovanje Jugoslavije, i to bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti UN, trajalo je 78 dana tokom proljeća i ljeta 1999. godine. U napadima iz vazduha poginulo je više hiljada ljudi, dok je preko 6.000 ljudi - uglavnom civila - ranjeno. Savezna republika Jugoslavija procijenila je nastalu štetu na više od 100 miliona američkih dolara, dok je NATO pakt gubitke imao uglavnom u opremi. Najpoznatiji primjer je avion F-117 najhok koji je kao ponos američke vojne industrije trebalo da bude iskorak u modernom ratovanju, a jedan od primjeraka završio je u njivama oko sremskog sela Buđanovci. Bombardovanja i svega što ga je pratilo Miha se sjećao i godinama kasnije.
"Tokom tog bombardovanja mi smo pokušavali na neki svoj način da doprinesemo i da promijenimo malo mišljenje tih ljudi koji su pričali loše o Jugoslaviji, Jugoslovenima i Srbima. Iskoristili smo tu našu popularnost, igrajući fudbal imali smo mogućnost da sazovemo konferencije za štampu i da idemo na televizije, da na neki način prikažemo pravu istinu. Ono što se stvarno dešavalo ovdje", rekao je Siniša Mihajlović u jednom intervjuu. Pogledajte kako su navijači odali počast Siniši u Rimu:
Na Jugoslaviju padale bombe, a Miha otišao kod premijera: Pitao ga zašto bombarderi polijeću ka Srbiji
Pojedini srpski sportisti poput Vladana Lukića raskinuli su ugovore i vratili se u zemlju kako bi bili uz narod tokom teškog perioda. Oni drugi pokušavali su da iskoriste svoj uticaj. Nije im bilo lako, ali su uz podršku saigrača slali snažne poruke ostatku svijeta - dok su bombe padale na Jugoslaviju.
"Kada smo igrali prvu utakmicu protiv Milana svi igrači Lacija su obukli majicu 'Peace, no war'. Svi su bili uz nas, da tako kažem", podsjetio je Mihajlović. Meč o kojem je priča Siniša odigran je 3. aprila 1999. i završen je bez postignutih golova. Na tom susretu su fudbaleri Lacija nosili majice protiv rata, a navijači išli i korak dalje - imali su transparent posvećene prekidu bombardovanja, a na tribinama je zapaljena zastava SAD.
"Imao sam veliku potrebu da važnim ljudima u Italiji, odakle su polijetali avioni da bombarduju Jugoslaviju, kažem da je to što čine neopravdano prema mom narodu. Lično sam zatražio prijem kod sekretara italijanske vlade Minotija i premijera D'Amate. Moja jedina molba njima upućena bila je 'Šta vlada Italije može da učini da se to bombardovanje smiri?' Ono što je sigurno, bio sam primljen odmah. Nisam bio iznenađen, jer znao sam kolika je moja popularnost u Italiji. Razgovarali smo sat vremena i dobio sam jedan iskren odgovor. Premijer D'Amata rekao mi je da su oni protiv bombardovanja, ali i da su nemoćni, jer Italija je članica NATO-a. Zatim je i otvoreno priznao da su pod apsolutnom komandom Amerike i da se tu završava svaka dalja priča. Ono što mogu da tvrdim, jeste da je većina naroda u Italiji bila protiv bombardovanja naše zemlje", ispričao je Mihajlović u velikom intervjuu za NIN davne 2000. godine