Nekadašnji ljubimac Grobara Miloš Jojić nije napustio Humsku onako kako je želio.
Nekadašnjem fudbaleru Partizana Milošu Jojiću nije bilo suđeno da obuče crno-bijeli dres po treći put u karijeri, iako je bilo inicijalnih razgovora sa Predragom Mijatovićem. Napustio je Humsku 2022. godine, uslijedile su kratke epizode u Litvaniji i Španije, da bi ove sezone zadužio opremu Borca iz Banja Luke.
Iako je postojala ideja nove uprave Partizana da vrati nekoliko ljubimaca navijača, ubrzo su se okrenuli mladim nadama koje imaju u svojim redovima i promijenili filozofiju dovođenja igrača. Jojić je srećan trenutnom ulogom u Borcu, a u intervjuu za "Mozzart sport" je istakao razliku između fudbala u Srbiji i BiH.
"U našoj ligi je sve predvidivo. To je možda jedan od razloga zašto ljudi ne dolaze. Neminovno je naša liga kvalitetnija, ali je ovdje interesantnija. Može da se desi kiks velikih. To se kod nas rijetko dešava. Pravi se velika razlika prvog i drugog u odnosu na ostale. Treći, četvrti teško mogu da priđu", rekao je Jojić.
Rastanak sa Partizanom još boli
Jojiću nije bilo suđeno da se vrati u Partizan: Peđa Mijatović ga zvao, a on završio u Banjaluci
Iskusni as nije srećan zbog načina na koji se rastao sa Partizanom i dijelom zbog toga nije želio da se vrati u Humsku. Tada je sa još nekoliko saigrača odbio da potpiše reprogram o dugovanjima staroj upravi, sačekao je da mu istekne ugovor i nastavio karijeru u inistranstvu.
"To je duboka tema zbog toga kako se moj posljednji mandat završio u Partizanu. Partizan mi je dao sve i to je klub koji i dan danas najviše volim. Jednom prilikom sa sam sreo Peđu (Mijatovića) i otvorila se tema oko povratka. Ostalo je na tome da ćemo da pričamo, da dođem u klub… Međutim, nisam siguran da bi to bilo pravo rješenje za mene, nisam siguran ni koliko bi bilo pravo rješenje ni za Partizan. Navukao se neki gnjev na mene u posljednjem mandatu. Ne želim da taj gnjev prenosim na bilo koga drugog. Iako mislim da je on navučen nekako neopravdano…", podsetio se Jojić.
Osvrnuo se na sezonu 2021/22 kada je na klupi sjedio Aleksandar Stanojević. "Bila je to odlična sezona i u prvenstvu i u Evropi - 16 utakmica nezapamćenih za Partizan… Odigrao sam 50 utakmica, imao statistiku… Stvarno ne znam… Opet duboka tema… Danas svi imaju mogućnost da daju sud, da se napravi hajka i digne drama oko nečega. Nema veze, ja sam to prevazišao. Ostavio sam to iza sebe, odradio ugovor do posljednjeg dana i otišao iz Partizana. Žao mi je što se tako završilo. Partizan mi je dao sve i ja sam sebe cijelog davao Partizanu. Na kraju, kada odigraš takvu sezonu i ne uzmeš trofej, sezona je neuspješna – to je Partizan. Ova djeca igraju lijepo, sve je super, ali na kraju dana… Mi smo igrali osminu finala u Evropi, ispustili titulu za dva boda, izgubili u finalu kupa, i bila je loša sezona… A istorijska sezona. Moj povratak u Partizan ne bi izašao na dobro. Ne bi to bila dobra ideja i najbolje je što se to nije dogodilo. Naravno da Partizan uvijek ima moju podršku. Ide mu dobro, Bogu hvala. Kada god mogu, gledam utakmice, i ja i porodica."
Partizan je osim Jojića zvao Matiju Nastasića, Stefana Savića, Stevana Jovetića, Darka Brašanca, Radosava Petrovića, ali niko nije prihvatio poziv.
"Partizanova djeca igraju vrlo dobro, lepršavo... Vidjelo se to i kroz evropske utakmice, a vidi se i u prvenstvu. Dosta se obraća pažnja na njih, skočila im je tržišna vrijednost, ali svi oni bi bili bolji igrači da imaju nekog iskusnijeg uz sebe… Nekoga uz koga će da se nadgrađuju i napreduju. Vjerujem da bi tako još više profitirali. Iz nekog razloga, to se nije desilo. To bi trebalo prihvatiti i ići dalje. Partizan trenutno funkcionište tako da su mladi igrači u prvom planu. Vidjećemo šta će se desiti na kraju sezone. Da li će Partizan moći da zadrži sve te momke. Oni postaju interesantniji evropskim klubovima, skreću pažnju na sebe", kaže Jokić.
O povratku iskusnih asova... "To su sve djeca Partizana koja su tu ponikla, učila, stekla pobjednički mentalitet. Otišli su Evropu, bili tamo deset godina, stekli iskustvo. Njihov povratak bi značio svakom mladom igraču. Ta djeca su imala po pet godina kada su ovi momci ulazili u prvi tim. Gledali bi ih sa poštovanjem. Sve su to dobri karakteri, profesionalci i radnici. Ne bi se toliko zadržali u inostranstvu da nisu kvalitetni. Svaki mladi igrač bi mogao pored sebe da ima uzora, a ne na televiziji. Da ga pita za savjet direktno, da ostane poslije treninga, da radi nešto dodatno, individualno. Svako od njih bi bio od koristi mladim igračima", kaže Jojić.