Zlatan Ibrahimović ispričao je kako je on doživio momente kada je počeo rat u Jugoslaviji i sve što se tada dešavalo dok je živio u Švedskoj.
Zlatan Ibrahimović napravio je fantastičnu fudbalsku karijeru. Otac Šefik je bio Bosanac iz Bijeljine, majka Jurka Hrvatica iz Zadra. Tokom odrastanja krenuo je rat u Jugoslaviji. Gostovao je kod Slavena Bilića u emisiji (Ne)uspjeh prvaka i hrvatski trener ga je pitao kako je to na njega uticalo tada kada je počeo rat.
"U tom Rosengordu bili su Srbi, Hrvati, Bosanci, Albanci, svi. Mi smo svi bili ista stvar, odakle si, nije nam bilo bitno, imali smo respekt. Onda je počeo rat. Nisam tada čitao novine, nije bilo telefona, interneta, nisam gledao vijesti na televiziji kod kuće. Osjetio sam da mi je otac stalno na telefonu, da stalno priča i da me tjerao napolje svaki put da bi pričao na telefon. Pričao je sa familijom u Bijeljini, da pomogne porodici. Uvijek je pričao na telefon", počeo je Ibrahimović.
Ispričao je šta mu se dogodilo kasnije kada je otišao kod majke. Živio je sa ocem u stanu, majka je bila na pet minuta odatle.
"Onda jedan dan dođemo kući kod mame, vidim da su svi u crnom. Svi u crnom, meni ništa nisu rekli, pitao sam ih što su u crnom. Rekli su mi da izađem napolje i da igram fudbal. Nisu htjeli da mi kažu, istjerali su me napolje. Baba je umrla u ratu. Organizovali su sahranu, ispoštovali tradiciju. Nisu mi dozvolili da idem na sahranu, stavili su me sa strane, sklonili me da radim svoje, da budem taj mali klinac da uživam. Otac me isto izbacivao napolje da igram fudbal. Sve to što se desilo, istjerali su me napolje, da ne osjetim to što se desilo", rekao je Ibrahimović.
"Došle su izbjeglice, tukli smo se"
Stvari su se promijenile nešto kasnije kada su u njegov rodni kraj došle izbjeglice. U Rosengordu je situacija postala mnogo problematičnija nego što je bila.
"Onda su došle izbjeglice u Švedsku, došli su sa drugačijim mentalitetom. Došli sa tim 'ja sam Bosanac, Srbin i slično'. Kada su došli u taj geto u Rosengord, bio je drugi mentalitet. U mojoj glavi je bila Jugoslavija, prijatelji su mi bili i Srbi, Hrvati, Albanci. Izbjeglice što su došle, imali su drugačiji način razmišljanja. Mi smo se sa njima tukli. Nisu to prihvatali, nama jeste. Nisam razmišljao tako da smo podijeljeni, da se zemlja podijelila. Uvijek sam razmišljao da smo svi isti, tako sam odrastao. Rat nisam osjetio, štitili su me, sklanjali su me. Cijeli život sam bio u Švedskoj. Nemam taj naboj, ni pravo da pričam o tome. Nisam bio tamo. Odrastao sam u Švedskoj, znam da pričam naš jezik, otac mi je iz Bosne, majka iz Zadra i štitili su me sigurno", objasnio je Ibrahimović i ostavio Bilića bez riječi.