Bio jednom jedan Austrijanac kojem je samo slovo "l" nedostajalo da ponese ime vjerovatno najomraženije ličnosti u istoriji čovječanstva.
Riječ je naravno o Adolfu "Adiju" Hiteru, strategu frankfurtskih "orlova".
Kad je kapiten Čelsija Cezar Aspilikueta promašio u drugoj seriji penala u polufinalu Lige Evrope protiv Ajntrahta, činilo se da će tim iz Frankurta zaigrati evropsko finale prvi put poslije 1980. godine.
Tada se finale Kupa UEFA igralo na dvije utakmice, u prvoj su "orlovi" izgubili od Borusije u Menhengladbahu (3:2), da bi u revanšu golom Freda Šauba u 81. minutu stigli do titule i pehara drugog po jačini takmičenja na "Starom kontinentu".
To je drugi pehar u vitrinama koje krase "Vald" stadion odnosno današnju "Komercbank Arenu", s obzirom da je frankfurtska ekipa osvojila i Intertoto kup, ali i bila finalista Kupa šampiona 1960. godine.
Međutim, noge su "klecnule" Martinu Hinteregeru i Gonkalu Pasijensiji sinoć na "Stemford bridžu" i Čelsi je dobio priliku da se protiv gradskog rivala Arsenala u azerbejdžanskom Bakuu bori za trofej.
Ne može se reći nezasluženo, ali ne bi bilo nezasluženo da su u finale otišla i trojica reprezentativaca Srbije - Luka Jović, Mijat Gaćinović i Filip Kostić.Jedan Semberac, drugi Hercegovac i treći Šumadinac, uz pomoć Dalmatinca Ante Rebića, a pod dirigentskom palicom austrijskog trenera.
Adolf "Adi" Hiter, kojem samo slovo nedostaje da ponese ime i prezime jedne od najomraženijih ličnosti u istoriji čovječanstva, naslijedio je prije godinu dana Niku Kovača na klupi Ajntrahta, koji igra svoju ponajbolju sezonu posljednjih nekoliko decenija, a moguće i otkako je osnovan prije 120 godina.
Frankfurtski "orlovi" su četvrti u Bundesligi i vrlo blizu plasmana u Ligu šampiona naredne sezone, iako mogu i da ostanu bez nje u posljednja dva kola s obzirom na šokantno ispadanje u Londonu, koje bi moglo negativno psihički da se odrazi na ekipu.
A tu bi najveću ulogu trebalo da odigra pomenuti Austrijanac "bez jednog slova". Zamislite samo kakvo mu je bilo odrastanje 70-tih u gradiću Hoenemsu blizu granice sa Švajcarskom sa tim imenom i prezimenom, s obzirom kako djeca mogu biti i najčešće jesu, izuzetno surova.
"Možda su mogli i da mi daju neko drugo ime, međutim, baka je zbog očevog brata, koji je poginuo u 27. godini života, insistirala da dobijem ime po njemu i roditelji su pristali. Ali majka je od prvog dana željela da se zovem Adi i tako me svi zovu", rekao je Hiter u intervjuu za njemački radio "FFH" nakon imenovanja na klupu Ajntrahta prošle sezone.
"Niko naravno ne bi bio sto posto zadovoljan s takvim imenom. Dok sam bio baš 'klinac' nije mi previše smetalo dok nisam povezao ime s prošlošću", dodao je Hiter i još jednom ponovio da ga svi zovu Adi.
Nekadašnji šef struke Red Bula iz Salcburga, s kojim je osvojio "duplu krunu" u Austriji, prije prelaska u švajcarski Jang Bojs, kojem je takođe donio šampionski pehar, svakako je sjajan psiholog i pedagog, koji zna šta radi i kako da vodi svoj tim.
To uostalom pokazuje i njegova izjava nakon nesretne eliminacije u Londonu.
"Veoma sam ponosan na tim, ali i razočaran što san mojih igrača o odlasku u Baku nije postao java. Zaslužili smo da budemo u finalu. Jako sam ponosan na ekipu i sve što smo pokazali na 'Stamford bridžu'. Sanjali smo finale, ali moramo biti ponosni. Bilo je suza u svlačionici. Mogu samo da čestitam igračima na svemu što su postigli ove sezone. Primjetili su nas i mislim da je to vrlo važno. Moramo da podignemo glave i da ovo što prije ostavimo iza nas. Pred nama su dvije važne utakmice u Bundesligi, preko koje imamo šansu da osiguramo mjesto u Ligi šampiona", rekao je strateg frankfurtskih "orlova".
Ipak, njegovo fudbalsko-pedagoško umijeće najbolje ilustruje međusobno povjerenje igrača čak i ako su u pitanju "tradicionalno suprotstavljeni" igrači iz Hrvatske i Srbije.
Splićanin Ante Rebić je na "Stemford bridžu" slavljenički podigao ruke kod izjednačujućeg pogotka Jovića, iako Srbin tada nije ni bio dotakao loptu poslije duplog pasa sa Gaćinovićem. I to nije bilo prvi put!
Očigledno je Rebić znao/vjerovao da će srpski napadač prevariti golmana Čelsija Kepu Arizabalaga. Bio je to Jovićev 27. pogodak ove sezone, jubilarni 10. u Ligi Evrope, kojim je još jednom potvrdio da će biti jedna od najvećih zvijezda ljetnjeg prelaznog roka.
Ali, vjerovatno ogroman dio zasluga za uspjehe dečka iz Bijeljine, idu i na dušu Austrijanca, kojem na sreću nedostaje to jedno slovo.