Marko Mlinaric za MONDO Pamtim samo sretne dane

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Fudbal

Dinamov "Maradona" za MONDO: Pamtim samo sretne dane

Autor Nebojša Šatara
Autor Nebojša Šatara

U novogodišnjem intervjuu za naš portal, Marko Mlinarić prisjetio se anegdota sa Erikom Kantonom i Zinedinom Zidanom, govorio o najboljim igračima u istoriji, reprezentacijama iz eks-YU i drugim važnim pitanjima izvan politike.

Izvor: MN PRESS - ARHIVA

Kad biste pitali navijače zagrebačkog Dinama, ko je najbolji fudbaler u istoriji kluba sa "Maksimira", vjerovatno bi najveći broj njih kao iz topa pomenuo ime Marka Mlinarića, veznog igrača koji je bio najzaslužniji za titulu "modrih" u velikoj Jugoslaviji.

Legendarni "trener svih trenera" Miroslav Ćiro Blažević je 1981. godine ušao u Dinamovu svlačionicu i dao modru desetku "Mlinki", uz riječi da nju nose samo najbolji, a on je to nesumnjivo bio u toj generaciji Zagrepčana, koji su godinu kasnije postali jugoslovenski šampioni.

Možda će vas zanimati

Danas, kao šezdesetogodišnjak i dalje je na "Maksimiru", radi sa djecom i otkriva buduće zvijezde hrvatskog prvaka, ali se užasno rijetko pojavljuje u medijima u Zagrebu, a kamoli u tzv. regionu, što je svojevrstan eufemizam za prostor bivše Jugoslavije.

"Često mi prigovaravaju da se rijetko oglašavam u javnosti iako imam dosta poziva sa televizija i drugih medija, ali više mi ne treba publicitet. Ovakav intervju mogu dati i neke kratke izjave, ali neka gostovanja i tako, priznajem da sam malo umoran od toga. To je razlog zbog kojeg me nema previše ni na televizijama, niti u novinama. A trenutno sam trener pionira u Dinamu, zadužen za generacije 2005. i 2006. godište", počeo je Mlinarić priču u novogodišnjem intervjuu za naš portal.

U toj zlatnoj generaciji Dinama, Mlinarić je pružao sjajne partije, ali je rijetko pozivan u reprezentaciju i utisak je da je možda bio i zakinut s obzirom da je odigrao samo 17 mečeva i postigao jedan pogodak. Posebno jer je izostavljen sa spiska za Mundijal 1982. godine u Španiji.

"Teško je meni o sebi govoriti, utakmice koje sam tada igrao su najbolje pričale o meni. A ne bih sad nikog da krivim, jednostavno bilo je takvo vrijeme, velika konkurencija, ali mislim da sam svojim igrama dokazao sve. Iako moram da priznam da u reprezentaciji nisam bio toliko opušten kao što sam bio u Dinamu. Nisam imao toliko sampouzdanja i bio sam puno bolji u olmadinskoj, mladoj i olimpijskoj selekciji od nastupa za A tim Jugoslavije. Nekako sam uvijek podsvjesno mislio, što se na kraju i pokazalo, da ako ne budem odličan, da me sljedeći put neće biti u ekipi. Međutim, velim, ne žalim za ničim, to su bili jedni predivni trenuci, posebno ta 1982. godina kad sam zajedno sa Cicom Kranjčarom, Snješkom Cerinom, Stjepanom Deverićem i svim ostalima osvojio prvenstvo bivše države".

Iako je ostvario dosta velikih uspjeha i doživio mnogo lijepih stvari u karijeri, bilo je i onih gorkih momenata.

"BIlo je uvijek teških trenutaka, ja sam inače senzibilan i teško sam doživljavao poraze, ali kad dođete u određene godine, trenutno sam u 60. godini, shvatite da je sve to sastavni dio života i profesije kojom se bavite. Parafraziraću Gabi Novak i njenu pjesmu: 'Pamtim samo sretne dane'".

S obzirom da je pored nadimka "Mlinka", bio poznat i kao Dinamov Maradona, po slavnom Argentincu Dijegu Maradoni, očekivali bi da je "El Pibe" njegov izbor za najboljeg igrača u istoriji fudbala.

"Lionel Mesi je daleko najbolji fudbaler u istoriji i takav se više nikad neće roditi, barem dok sam ja živ. Biće mi žao kad završi karijeru, kao i naravno Kristijano Ronaldo. Evo pred završetkom karijere je Zlatan Ibrahimović. Danas imate na stotine genijalnih igrača. Ja bih trebao biti apologeta onog što je prije bilo, ali evo na primjer Ronaldinja Gauča niko više ne spominje iako je bio pravi čarobnjak. Ti ljudi su u današnjem brzom dinamičnom fudbalu, gdje moraš brzo donositi odluke, pravili genijalne poteze. To je meni fenomenalno. Oduševljen sam i priznajem da u naše vrijeme nije bilo tako. Doduše tereni su bolji, uslovi kudikamo bolji nego prije, ali igrača ima fantastičnih".

Mlinarić je poput svih velikih igrača bio majstor za slobodne udarce, a jednom prilikom je u derbiju sa Hajdukom dva puta pogodio iz slobodnjaka. Međutim, na drugoj strani bio je je još jedan maestro fudbala, Blaž Slišković, koji je takođe postigao dva gola iz slobodnih udaraca, pa je meč okončan neriješenim rezultatom 2:2.

"Slišković spada u tu grupu genijalnih igrača, Safet Sušić, Piksi Stojković, Dejan Savićević, koji je bio genijalan, braća Đurovski, Mehmed Baždarević, Mirsad Baljić, Haris Škoro, pa moji Kranjčar, Velimir Zajec, fantastični. Možda sam nekog izostavio", dodao je Mlinarić svoje favorite za najbolje igrača bivše države.

MARKO MLINARIC, fudbaler Jugoslavije YUG, na utakmici protiv Engleske, i BRYAN ROBSON Brajan Robson, na stadionu Crvene zvezde. Beograd, 11.11.1987. foto: Nebojsa Parausic Fudbal, Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, Jugoslavija, Engleska
MARKO MLINARIC, fudbaler Jugoslavije YUG, na utakmici protiv Engleske, i BRYAN ROBSON Brajan Robson, na stadionu Crvene zvezde. Beograd, 11.11.1987. foto: Nebojsa Parausic Fudbal, Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, Jugoslavija, Engleska
Izvor: MN PRESS - ARHIVA

Sa "Maksimira" ga je fudbalski put odveo u Francusku, preciznije u Okser, gdje je igrao zajedno sa slavnim Erikom Kantonom.

"Ne, Kantona je igrao sa mnom, a ne ja s njim", odgovorio je Mlinarić i pojasnio šta je dovelo do toga da jedan mali Okser bude u tom periodu respektabilan klub u evropskim okvirima.

"Okser je bio mali grad, praktično selo od 40.000 stanovnika, ali imali smo sjajno sveto trojstvo, od predsjednika do Gi Roa, koji je osnovao fenomalnu školu, koja je već onda radila sve što se radi i danas. Roditelji su to prepoznali i tada se moglo to finansijski ispratiti. A Kantona je bio kontroverzna osoba, posljednji put sam ga vidio ovdje u Zagrebu na premijeri filma našeg Dejana Aćimovića, razgovarali smo i on je jedan poseban tim, fantastičan igrač i pravedan čovjek. Toliko ga ja poznajem".

Osim Kantone, Mlinarić je u karijeri igrao sa još jednim velikanom francuskog, ali i svjetskog fudbala Zinedinom Zidanom.

"Igrali smo zajedno u Kanu. Ja sam već imao 30 godina, a on je počinjao sa 17. Boro Primorac nam je tada bio trener i bacio ga u vatru. Tada se odmah vidjelo da je ogroman potencijal i veliki fudbalski znalac, što se na kraju krajeva brzo i pokazalo. Znali smo poslije treninga da šutiramo slobodnjake, pa se Zidan čudio kako ja mogu da pogodim 'rog', kad god sam poželio. Naravno, Zidan sigurno spada među Top 10 najboljih ikada. Za mene".

Takođe, poslije Oksera i Kana, bio je i na korak od transfera u Monako, koji je tada s klupe vodio legendarni menadžer londonskog Arsenala Arsen Venger. Međutim, iako je Profesor insistirao na dovođenju Mlinarića, transfer je propao.

"Vjerovatno menadžeri nisu dogovorili finansijsku konstrukciju, ne znam šta je bilo konkretno, ali ispostavilo se da Venger nije pogriješio jer je angažovao Marka Hejtlija i Glena Hodla, s kojima je Monako bio dva-tri puta šampion Francuske", izjavio je Mlinka, ali potom pojasnio šta je najbitnije u nastupima za klubove izvan domovine.

"Najvažnije u cijeloj karijeri je to što igrači tim transferima u druge zemlje upoznaju drugu kulturu, nauče barem jedan svjetski jezik jer fudbal nije samo takmičenje, golovi, pobjede, već je on ipak mnogo širi pojam".

Pomiješana su mu osjećanja na pitanje o Regionalnoj ligi...

"Što se tiče sportskog takmičenja, konkurentnosti, sam za, ali na žalost zbog teme koju ste rekli da nećete postavljati pitanja (politika), nećemo je ni postavljati. Dok su još uzavrele strasti, dok su na žalost navijači i grupe koje tako sebe nazivaju protiv, to je jako teško. Još postoji svijet, nazovima ga pristojnim, pod navodnicima, koji je OK, ali ko će to kontrolisati", rekao je Mlinarić i potom se nadovezao:

"Kako Srbi, Hrvati i Bosanci zajedno igraju u Laciju, pa niko uopšte ne gleda na to. Svijet gleda unaprijed, razvija ekonomiju, zapošljava ljude, širi biznis. Neka svako ove stvari zadrži za sebe, a ne da ispoljava primitivizam i tako dalje".

Neizbježan je bio i razgovor o nacionalnim timovima iz eks- Jugoslavije, od kojih je Hrvatska napravila ogroman iskorak osvajanjem drugog mjesta na Mundijalu 2018. godine u Rusiji, kao i rutinski izborenim kvalifikacijama za EURO 2020. Za razliku od Bosne i Hercegovine odnosne Srbije?

"Objektivno gledajući po talentu, obje reprezentacije (Srbija i BiH) su trebale izboriti nastup na prvenstvu Evrope. Međutim, teško mi je govoriti jer nisam direktno uključen u problem, ali gledajući pojedinačno igrače, oni su morali igrati na EP. Srbi imaju četiri-pet fantastičnih pojedinaca, recimo Dušana Tadića. On za mene spada među najbolje vezne igrače svijeta. Očito je nedostajalo svega po malo, organizovanosti, malo i sreće i tako dalje. Ipak, i jedni i drugi imaju šansu u plej-ofu Lige nacija da osiguraju plasman i vjerujem da hoće".

Možda će vas zanimati

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

NAJNOVIJE

Kolumna - Nebojša Šatara

Navijači

MONDO Tim kola

FK BORAC

RK BORAC