Borac Incel bio je jedini klub u Banjaluci koji je mogao da se pohvali vlastitom marketinškom agencijom. Ovo je priča o tome!
U proljeće 1991. godine, košarkaši tadašnjeg Borca Incel po drugi put u klupskoj istoriji, a prvi put nakon 1984. godine, izborili su pravo učešća u Prvoj B ligi Jugoslavije.
Osvajanjem titule u Republičkoj ligi BiH (tada trećeligaškom rangu, op.a.) koja je ovjerena u posljednjem kolu trijumfom nad Krivajom iz Zavidovića (99:87), košarkaši u crveno-plavim dresovima vratili su se u jugoslovensko društvo, gdje su posljednji (i do tada jedini) put igrali u sezoni 1984-85.
U dresu Borca Incel tada su igrali Esad Bečić, Miroslav Gašpar, Saša Čovičković, Husein Sojtarić, Daroslav Vujaković, Boris Petrović, Drago Karalić, Vladimir Arnautović, Dragan Vuković, Omer Fajković, Saša Radović, Željko Bagić i Hamdo Frljak. Za trenerskim kormilom bio je Željan Pilavdžić, a u radu mu je pomagao Zlatko Galijaš.
U to vrijeme, Borac Incel je mogao da se pohvali da je bio jedan od rijetkih klubova na tlu bivše Jugoslavije, a sigurno jedini u Banjaluci, u sklopu kojeg je egzistirala – marketinška agencija.
U ovom slučaju " Borac ABBA", agencija je imala za cilj da marketingom obezbijedi dodatna finansijska sredstva za rad i funkcionisanje kluba.
Na čelu agencije nalazio se Miro Bjelić, dugogodišnji banjalučki sportski radnik, koji je u razgovoru za MONDO opisao razvoj agencije od ideje do realizacije.
Te 1991. godine, kada se Borac Incel vratio u jugoslovensko društvo, odlične rezultate bilježili su i drugi klubovi pod imenom Borac. Tako su rukometaši osvojili Kup IHF, dok su fudbaleri zauzeli odlično, četvrto mjesto u najjačem rangu, što je najbolji plasman crveno-plavih ikad u najjačem rangu bivše države.
"Ta priča je krenula od tadašnjeg političkog vrha, od Rajka Kasagića, tadašnjeg predsjednika Izvršnog odbora Opštine Banja Luka, koji me je zamolio da uđem u košarku i fudbal. U fudbalu su bili poremećeni odnosi između dva čelna čovjeka, Anđelka Grahovca i Tome Marića, tako da sam bio i u jednom i u drugom. Tu agenciju smo osnovali jer je Ante Marković (posljednji predsjednik Vlade SFRJ, prim.aut.) dozvolio da se formiraju takva preduzeća pri klubovima, pa je i Košarkaški klub Borac Incel bio jedan od takvih klubova. 'Sve što nije zabranjeno, dozvoljeno je', važilo je u to vrijeme i mi smo tu agenciju osnovali sa ciljem da dalje razvijamo klub koji se poslije šest godina vratio u Prvu B ligu Jugoslavije", rekao je Bjelić na početku razgovora za naš portal.
Značajna pomoć prilikom formiranja agencije, ističe Bjelić, stigla je iz Sarajeva.
"Meni je oko osnivanja te agencije mnogo pomogao Vukašin-Vule Vukasović, inače bivši sekretar Košarkaškog kluba Bosna. Inače je iz Nikšića, ali je u Sarajevu bio 'bog i batina' za košarku. Pomogao mi je i tadašnji direktor opštih službi Mido Popović. Banjalučanin je, igrao je fudbal u Borcu svojevremeno. Završio je pravo u Sarajevu i ostao je direktor pravnih poslova Sportskog društva Bosna, a pomogao mi je i predsjednik Šahovskog kluba Bosna, izvjesni Žare. Oni su meni izašli u susret i tako smo i mi krenuli u ovu priču", navodi Bjelić.
Sjedište agencije "Borac ABBA" bilo je u ulici Zije Dizdarevića (danas Petra Rađenovića), gdje su bile poslovne prostorije "Slateksa", sa kojim je agencija sarađivala, te na osnovu toga dobila prostorije na korištenje.
Imala je širok spektar djelatnosti pa je tako, preko Borca Incel i njegove agencije, mogla da se kupi odjeća brojnih svjetskih brendova svih sedam dana u nedjelji.
Agencija je nudila i mogućnosti dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije svih objekata po prilično povoljnim cijenama, a u to vrijeme je pokrenut i prvi disko-folk klub u sklopu jednog kluba!
Nalazio se u prostorijama nekadašnje diskoteke "Sebastijan", a zvijezda premijerne večeri bila je poznata jugoslovenska pjevačica Snežana Babić - Sneki.
"Ta agencija je donosila ogromne pare. Mislim da nijedan klub u Banjaluci tad nije imao takve prihode, čini se da smo u dva-tri navrata imali preko 700.000 dinara zarade, u to vrijeme. Mi smo, između ostalog, iz Španije preko Smedereva uvozili tekstil. Skladište smo imali u 'Slateksu', od toga smo živjeli. Kao agencija, dobili smo najbolje poslovne prostore u centru grada, pet-šest. Agencija 'ABBA' je godinu dana držala ćevabdžinicu 'Kod Muje'."
Međutim, zbog neslaganja sa tadašnjim vrhom kluba, Bjelić je odlučio da se ubrzo povuče.
"Uprava tadašnjeg Borca nije navikla na te pare i počeli su da se 'razbacuju'. Nismo dugo radili, par mjeseci, i ja sam napustio tu agenciju. Razlog je bio taj što su zvali za trenera zvali Željka Lukajića koji je tad radio u Sarajevu, a tad su se razgovori vodili u Travniku, na pola puta. Tražio je veliku cifru da bi došao, ja kažem: 'Ne može'. Međutim, tadašnji predsjednik kluba Boro Đaković, vlasnik banjalučkog restorana 'Sirano', kaže 'Može', ja opet kažem 'Ne može'. Tako smo se i rastali. Na kraju nije došao ni Lukajić jer ne može da ima tolike pare a da treneri u Košarkaškom klubu Mladi Krajišnik i Rukometnom klubu Borac nemaju ni polovinu od toga. Kasnije je rukovođenje time preuzeo Brane Čovičković, ali agencija nije ni upola nastavila sa radom kao do tada. Imali smo dobru postavu ljudi u vrhu, dobru upravu, ali nažalost ljudi nikad radili u velikim klubovima i tako je sve to propalo. Tada ti prihodi nisu bili cijenjeni, treba znati raspolagati sa novcem, pravilno ga trošiti... Mi smo i legendarnog Nikolu Plećaša doveli na razgovore u Banjaluku, da preuzme ekipu, ali je poslije odustao jer je počeo rat. Bilo je sredstava, ali bilo je potrebno mnogo jakih ličnosti na čelu kluba, prije svega iz politike. Bez politike sport ne može da funkcioniše, nema tu govora, politika je sve."
Jedna od značajnijih akcija vezuje se za kraj marta 1990. godine. U sklopu manifestacije "Dani Crvene zvezde u Bosanskoj Krajini", u dvorani Borik su snage odmjerili veterani dva fudbalska kluba.
Odmah poslije njih, na terenu su se pojavili prvotimci Borca Incel i Crvene zvezde, koja je kraj sezone dočekala na drugom mjestu elitnog jugoslovenskog ranga, odmah iza splitske Jugoplastike.
Gostovali su tada u Banjaluci proslavljeni osvajači brojnih medalja sa reprezentacijom Jugoslavije Boban Janković, Zoran Radović, Zoran Jovanović...
"Imao sam dobre veze sa Crvenom zvezdom. Tadašnji sekretar Košarkaškog kluba Crvena zvezda bila je proslavljena košarkašica Snežana Zorić i sa njom sam stupio u kontakte kako bismo sve to organizovali. Igrali su tada u Boriku Džajić, Aćimović, Karasi, Pižon, sve najveći asovi Zvezde. I dvorana Borik je bila puna."
Jedna od brojnih akcija je i dovođenje legendarnih košarkaških zabavljača Harlem Globtrotersa u "Borik" 1991. godine, za čiji dolazak se vezuje i jedna anegdota.
"Ukoliko želiš da ih reklamiraš, moraš tražiti dozvolu, a mi to u tom momentu nismo znali. Mi smo po gradu polijepili plakate, stavili reklame, kažu 'Ko je rekao?' Nisu htjeli da igraju utakmicu! Jedva smo nekako uspjeli da ih nagovorimo! Kad sa zapadom radiš, moraš dobro da otvoriš oči, sve se nauči", zaključio je Bjelić, ističući da bi tadašnji koncept sticanja dodatnih finansijskih sredstava za klubove bio primjenjiv i danas.
"Klubovi u Banjaluci moraju da imaju svoja preduzeća, moraju da dobiju poslovne prostore od grada kao što smo mi dobili, u centru grada, organizovati se, a ne ići 'prositi'. Mi smo u to vrijeme imali nekoliko poslovnih prostora, organizovali smo rad i od toga živjeli", naveo je Bjelić na kraju razgovora za MONDO.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!