Svetislav Pešić ima 74 godine i od svog najstarijeg igrača stariji je više od pola vijeka. Naučio je kako da to ne bude više prepreka priznajući da i sam pravi greške, pa bi na njegovom primjeru mnogi mogli da nauče. Pa i Piksi.
Koliki je vijek trajanja jednog trenera? Deset, petnaest, da li dvadeset godina? Može li neko da dobaci i trideset? Jako teško, ako se daje bespoštedno. Ako se ne umoriš kao recimo Jirgen Klop, dočekaš da te vrijeme "pregazi" kao recimo Žozea Murinja koji je prethodne večeri ispao iz Lige šampiona, ali ne ni sa Čelsijem, ni sa Real Madridom - već sa Fenerbahčeom.
Koliko se igrači teško mijenjaju, treneri su još teži po tom pitanju - posebno oni koji nešto vrijede jer su ubijeđeni da nije do njih da se prilagođavaju prilikama, nego da će se prilike već nekako prilagoditi njima. Već pomenuti Murinjo je tako "skliznuo" iz konverzacija o najvećim trenerima jer već godinama igra fudbal kakav niti iko igra, niti igrači žele da ga igraju. I nije usamljen u tome, takvih je na desetine i to u svim timskim sportovima, pa je čak i jedan veliki Fil Džekson "svirao kraj" kada je shvatio da su došle generacije igrača koje ne kapiraju njegov "trougao". Sa tim nije htio dalje da se bori, dijelom i zbog krhkog zdravlja.
Međutim, ima i trenera koji su odlučili da uče i u poznim godinama i da se prilagođavaju novonastaloj situaciji, a kao najsvjetlije primjere iz dva najpopularnija sporta moraju se izdvojiti Karlo Ančeloti i Svetislav Pešić. "Don" je bio na posrnuću karijere kada je otišao u Everton, da bi u Real Madridu uspostavio odnose i "smislio fudbal" vrijedan dva pehara Lige šampiona u posljednje tri godine, dok je "Kari" sa reprezentacijom osvojio dvije medalje za godinu dana, baš kada je počeo da se priča da je passé.
Trenerska karijera velikog Piroćanca počela je još 1982. u Bosni, cijelu deceniju prije nego što će se roditi najstariji košarkaš Srbije u generaciji koja je osvojila srebro u Manili i bronzu u Parizu. Na prvi pogled, Pešić ne može da ima ništa zajedničko sa tom "djecom" koju je okupio za Olimpijske igre, košarka se promijenila "sto puta" od kada je Kari prvi put vodio utakmicu, ali za razliku od brojnih svojih kolega - u svim sportovima ponovićemo - istovremeno je i sam prihvatio da će morati da se mijenja ako želi da bude relevantan.
To nije lako prihvatiti iz više razloga, prije svega zbog trenerskog ponosa, a nije ni proces koji se simultano odvija sa "mijenjanjem košarke". Osnovna stvar je prihvatiti da postoje fundamentalne taktičke stvari kod svakog trenera od kojih će tu i tamo odstupiti zarad višeg dobra, dok je mnogo teže mijenjati sopstvenu karakternu crtu, u odnosu na igrače sa kojima ima posla.
Pešićeva lekcija svim selektorima, pa i Piksiju: Kako "deda" vlada u TikTok eri i ne da ga zgaze
Naravno, svaki trener bi mogao kao iz topa da nacrta "profil idealnog igrača" kog želi da trenira, ali to neće dobiti gotovo nikad. Trener još može da "siječe" iz sezone u sezonu, selektor - posebno male zemlje poput Srbije - nema takvu privilegiju i mora da radi sa onim što ima. "Trule jabuke" moraju da se prepoznaju na vrijeme, da se sa svakim igračem ostvari konekcija, da se sa timom ostvari konekcija, kao i da svaki igrač ostvari konekciju sa svim igračima. Koliko god sve to zvučalo komplikovano, vjerujte još je teže selektoru od 74 godine koji u "TikTok" eri treba da se bavi modernim ljudskim odnosima i modernom košarkom.
Kako je to uspjelo Svetislavu Pešiću? Teško je objasniti, ali je vrijedno "TedTalk" predavanja koje bi svakako morali da pogledaju i naši ostali selektori u svim sportovima. Možda se to prije svega odnosi na Dragana Stojkovića Piksija čija je ekipa najčešće bila "pod paljbom" zbog međuljudskih odnosa iza kojih ostaju repovi za sljedeće generacije.
Istina, mogla bi da se povuče i paralela između odstranjivanja Miloša Teodosića iz tima i "penzionisanja" Dušana Tadića nakon burne reakcije na Evropskom prvenstvu u Nemačkoj, ali sve se to zaboravlja kada imate rezultate i povjerenje ostatka tima, posebno kada ste spremni da pokažete "ljudsku stranu" i priznate da i vi griješite. Svetislav Pešić ističe u intervjuu za "RTS" da je tako ostvario i konekciju sa svojim najboljim igračima - Jokićem, Bogdanovićem i Micićem.
"Jokić ima ogromno iskustvo iako još treba da igra. Isto tako i Bogdan Bogdanović, isto tako i Vasilije Micić. To su sve igrači koji imaju ogromno iskustvo, trenirali su ih najbolji treneri i naravno da se njihovi stavovi, primjedbe i predlozi uzimaju na sto i analiziraju. Nakon toga se donose odluke", naglasio je selektor Srbije i dodaje da je na početku karijere mislio da mu primjedbe igrače podrivaju autoritet, ali je sa godinama naučio da se nosi sa tim: "Nije dobro da trener bude iznad ekipe, ali je istovremeno važno da igrači znaju ko je najvažnija osoba, a to je trener, i da prate ono što od njih traži, ali trener ne smije da bude iznad ekipe. Dio našeg uspjeha je što smo uspjeli da napravimo taj balans i da se razumijemo veoma dobro".
Prema njegovim riječima, od svojih igrača "sakuplja prijedloge i primjedbe" na jedno mjesto i potom ih analizira, objašnjavajući im da su svi zajedno u tome i da prije svega dijele zajednički uspjeh, dok je odgovornost za neuspjehe više na njegovoj strani. Iako je i sa tim teško se nositi, i to je dio trenerskog posla.
Otud i elan da i sa 74 godine uči, mijenja se i usavršava, da ga "motivišu" mladi i da ne bude previše zadrt poput ljudi iz njegove generacije (i nešto mlađi puni sebe) koji su odavno odustali od trke sa modernim. Zato i nije još rekao "kraj", nego odbija da još odigra taj "Posljednji ples" koji se godinama najavljuje. Vidjeli smo da je i te kako oran za "after" na Balkonu, pa i sa onima koji su po pola vijeka mlađi od njega.
"Nemam razloga da se pravim važan, ali stvarno ne znam. Ponekad se, moram da priznam, pitam šta će meni sve ovo, ali onda dođu igrači, dođe taj proces (...) Kažu kad trener izgubi da nije dovoljno motivisao ekipu i zato se izgubilo, ali niko nikada ne pita ko motiviše tog trenera. Pa i on živi od neke motivacije. Trenera motivišu igrači, niko više. Svaki trener poslije uspješnog treninga odlazi kući srećan i motivisan za sljedeći napor. Ovo je za mene bilo veliko zadovoljstvo. Bilo je i prepreka, bilo je problema, ali uvijek nađemo neko rešenje", zaključio je Pešić.
Pešićeva lekcija svim selektorima, pa i Piksiju: Kako "deda" vlada u TikTok eri i ne da ga zgaze
BONUS VIDEO: