Legendarni hrvatski košarkaš Damir Mulaomerović otkrio je kako su izgledali susreti srpskih i hrvatskih košarkaša devedesetih.

Legendarni hrvatski košarkaš Damir Mulaomerović (50), bivši reprezentativac i selektor te zemlje, govorio je iskreno o odnosu srpskih i hrvatskih košarkaša tokom ratnih devedesetih.
Mulaomerović nije bio među onima koji su pobjegli sa postolja 1995. kada je SR Jugoslavija postala šampion Evrope, a Hrvatska posljednji put osvojila medalju. Priključio se reprezentaciji na poziv Petra Skansija od Olimpijskih igara u Atlanti 1996. i bio je dio tima koji je 1997. šokantno izgubio od SR Jugoslavije u drugoj fazi Eurobasketa - trojkom Aleksandra Saše Đorđevića uz zvuk sirene.
Hrvati su taj turnir završili na 11. poziciji. Podmlađena Skansijeva ekipa ostvarila je skor 2-6.
"Pero se na za taj turnir odlučio radikalno pomladiti momčad, mada smo i tada imali jaku ekipu. Svi znamo kako je završila utakmica protiv Jugoslavije, a rijetki pamte da smo protiv tada strašno jake Španije vodili čitavu utakmicu i tek na kraju izgubili. Ne znam, nedostajalo nam je iskustva i sreće", rekao je Mulaomerović u intervjuu za "Tportal".
Dvije godine ranije hrvatski košarkaši izbjegavali su srpske i u hotelu, a ne samo na pobjedničkom postolju na kojem su Đorđević, Divac, Danilović i saigrači primili zlato. Kako je bilo u Barseloni kada bi se sreli?
"Jako slično. Jako čudna situacija je to bila. Hrvati su bježali od Srba, Srbi od Hrvata… Meni je to sve skupa bilo apsurdno. I onda sam vidio svog prijatelja Sašu Obradovića, protiv kojeg sam godinama igrao dok sam bio igrač Slobode, a on Zvezde. Pred svima smo se zagrlili. Znam da su neki s obje strane na to čudno gledali, ali baš me je bilo briga. Bili smo prijatelji. Sad to zvuči smiješno, ali takva su vremena bila", rekao je Mulaomerović.
Mulaomerović je bio plejmejker Efesa, Panatinaikosa, Real Madrida i Olimpijakosa, kao šampion Evrolige 2002. godine u Panati pod vođstvom Željka Obradovića. Kao selektor je vodio i Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.