Miloš Jojić je za MONDO govorio o Borcu, istorijskom golu u vječitom derbiju za titulu, periodu u Bundesligi, o tome kako mu je Novak Đoković pomogao tokom karijere, reprezentaciji Srbije...
Iza fudbalera Borca je uspješna jesenja polusezona u Premijer ligi BiH.
Crveno-plavi prvenstvene obaveze u 2026. godini dočekuju kao predvodnici premijerligaškog karavana, uz tri boda više od Zrinjskog. Značajan doprinos u svemu tome dao je nekadašnji vezista Partizana, Borusije Dortmund i Kelna Miloš Jojić, koji je krajem prelaznog roka stigao u Platonovu ulicu.
Debitovao je posljednjeg dana avgusta, u meču sa Širokim Brijegom (5:1), nakon čega je uknjižio još 13 ligaških nastupa, postigavši pritom dva pogotka.
"Jesenji smo prvaci, ali to ništa ne znači ako se na kraju sezone ne budemo radovali. Iza nas je mnogo pozitivnih stvari u ovih šest mjeseci, bilo je momenata kada smo bili u blagoj krizi što se osjetilo na nekim utakmicama, rezultatski prije svega. Međutim, brzo smo to prebrodili i vratili se na naš put. Zato i jesmo tu gdje smo sada. Nadam se da ćemo ostati na okupu i ostvariti ciljeve, odnosno zadržati prvo mjesto do kraja. Što se tiče mog ličnog učinka, mogu da kažem da sam zadovoljan. Dobro se osjećam, zdrav sam. Bolje je da učinak komentariše neko drugi, da li trener, da li saigrači jer ne volim da pričam mnogo sebi. Najbitnije mi je da sam zdrav i da mogu na svakom treningu i utakmici da dam 100 posto sebe, što i radim. Vjerujem da ljudi koji posmatraju sa strane vide to zalaganje i požrtvovanje za ovaj grb", rekao je popularni "Zeka" na početku razgovora za MONDO.
Do saradnje sa Borcem došlo je, naglašava, relativno brzo.
"Meni je ugovor u Španiji istekao, bio sam u Beogradu, spremao se, trenirao i čekao šansu koja će mi se ukazati. Agent me je nazvao i pitao da li želim da dođem u Borac, onda me je pozvao predsjednik Zvjezdan Misimović i objasnio mi kako šta funkcioniše, koji su ciljevi... Prošlu sezonu sam malo i ispratio jer je bila istorijski uspješna na evropskoj sceni. Ti najviši ciljevi su me podstakli i zbog toga sam najviše odlučio da dođem. Naravno da sam komunicirao sa nekim igračima koji su tu, koje znam od ranije, koji su mi prenijeli sve što me zanimalo vezano za sport, fudbal, uslove... tako da se sve izdešavalo u pet-šest dana i brzo smo našli zajednički jezik."
Ima titulu sa Partizanom, po drugu ide sa Borcem! Miloš Jojić za MONDO: 18. maja dobijem više poruka nego za rođendan!
Priznaje da se "u hodu" upoznavao sa takmičenjem.
"Iskren da budem, nisam mnogo pratio osim te posljednje sezone, kada sam pratio Borac, a ne ligu kao ligu. Kada sam došao, shvatio sam da je liga dosta interesantna, da ima dosta derbija, da se vrlo brzo mijenja stanje na tabeli, da svako svakoga može da pobijedi... Svaka utakmica 'na strani' je teška, ni u jednoj ne možeš lagano da pobijediš. To se i pokazalo u jesenjem dijelu sezone, gdje smo mi izgubili tri derbija na gostujućim terenima. Protiv Veleža smo takođe ispustili bodove, ali isti problem imaju i druge ekipe. Liga je dosta izjednačena i mislim da će tako biti i u drugom dijelu sezone. Samim tim, liga je interesantnija, nije slučaj kao kod nas u Srbiji gdje jedan klub dominira i prosto niko ne može da im priđe."
Ukoliko bi sa Borcem, nakon 36 kola, ostao na prvom mjestu, Miloš Jojić bi podigao drugu titulu u karijeri. Prvu je osvojio 2013. godine, i to na način kako se samo poželjeti može. Tokom takmičarske sezone 2012-13 odigrao je 20 superligaških mečeva za crno-bijele i postigao četiri pogotka. Posljednji je bio i najvažniji...
Bio je 18. maj 2013. godine, dan kada su se igrale utakmice 28. kola. Partizan je u prvu od posljednje tri runde ušao uz dva boda prednosti u odnosu na Crvenu zvezdu, sa kojom je pomenutog dana odmjerio snage pred krcatim tribinama stadiona u Humskoj. Početni rezultat bio je na snazi sve do 90. minuta, kada je dosuđen slobodan udarac za domaće. Loptu je na 20-ak metara od gola namjestio upravo Jojić i zakucao je pod prečku gola na kojem je stajao Boban Bajković.
Partizan je stigao do +5 u odnosu na vječitog rivala, otvorio se "autoput" prema tronu, a Jojiću je to bila prva i jedina pobjeda protiv Crvene zvezde u igračkoj karijeri.
"U momentu kad se to desilo, nisam bio ni svjestan svega toga, jednostavno sam na toj gol gledao kao na svaki drugi. Međutim, kako vrijeme prolazi, danas je već 12-13 godina od tada, svake godine 18. maja dobijem više poruka nego za svoj rođendan, to govori o važnosti tog gola. Baš sam bio na jednom ručku i čovjek mi prilazi i kaže 'Još pamtim onaj gol u derbiju za titulu'. Naravno da mi prija i da mi je drago što sam ostavio trag. Partizan je moj klub, u kojem sam najviše naučio i kojem sam najviše dao, ali i u kojem sam se najviše nervirao. To je sve prirodno i za Partizan sam uvijek tu. Veoma lijepe uspomene nosim, iako je bilo turbulentno u drugom mandatu gdje bilo lideri, manje-više čitavu sezonu, i onda pred kraj sezone prepustili tron protivniku."
Ima titulu sa Partizanom, po drugu ide sa Borcem! Miloš Jojić za MONDO: 18. maja dobijem više poruka nego za rođendan!
Odradio je Jojić još jednu polusezonu u Partizanu nakon tog pogotka, da bi pomenuti drugi mandat počeo u jesen 2020. godine, nakon internacionalne pečalbe. U drugoj sezoni po povratku, klub iz Humske bio je na dobrom putu da prekine četvorogodišnju dominaciju Crvene zvezde. Osvojio je jesenju titulu, odmakavši pet bodova braniocu trona, ali nije izdržao do kraja. Prva je kroz cilj prošla Crvena zvezda sa "stotkom" na kontu, dok je Partizan kasnio dva koraka.
"Nije se radilo o padu, iako smo imali pet bodova ispred njih i osvojili jesenju titulu. Prosto Crvena zvezda nije u toj godini izgubila utakmicu. Osvojite 98 bodova, ali protivnik dođe do 100 i uzme vam titulu ispred nosa. Bilo je i nekih spornih momenata, gdje se sudija oglasi nakon 3-4 godine i rekao da je pogriješio što nije dao crveni karton Čukaričkom na Banovom brdu, u utakmici koja je direktno uticala na to da li će se derbi igrati na našem stadionu ili na Marakani. Možda je to razlog što nismo osvojili titulu jer da smo igrali vječiti derbi u Humskoj, bili bi naši navijači, bilo bi nam mnogo lakše za igru, ali šta je tu je, ne možemo da vratimo vrijeme, treba da prihvatimo to i naučimo nešto iz prethodnog perioda."
Sadašnja generacija Partizana završila je 2025. godinu na liderskoj poziciji, uz bod prednosti u odnosu na Crvenu zvezdu. Miloš Jojić vjeruje da plejada mladih igrača, predvođena Vanjom Dragojevićem, Milanom Vukotićem, Ognjenom Ugrešićem... može da napravi senzaciju i donese prvu titulu u Humsku još od 2017. godine.
"Današnja situacija u Partizanu je takva kakva je. Trudim se da ispratim koliko mogu i da pogledam utakmice kad imam vremena. Cijelu polusezonu Partizan igra OK, poletni su, mlada ekipa, sa dva-tri iskusnija igrača. Nadam se i vjerujem, onako navijački govorim, da mogu da izdrže do kraja. Neće biti lako, Zvezda ima jako dobru ekipu, sa mnogo više internacionalaca koji prave razliku. Međutim, ušli su u krizu rezultata, što je Partizan iskoristio. Ova pauza je sad došla "na vodenicu" Crvene zvezde, imaju sad vremena da se stabilizuju i dovedu neko pojačanje što će, siguran sam, i uraditi. Međutim, Partizan treba da gleda sebe, da gleda svoje dvorište, da dobija ove "manje" utakmice, da se tu ne gube bodovi, i da probaju da vrate trofej u Humsku. Svjesni smo da neće biti lako, ali sa druge strane prisutna je podrška, napravila se dobra atmosfera oko tih mladih momaka. Izuzetno mi je drago zbog toga, da se ljudi vrate na stadion i da im daju vjetar u leđa i vjerujem da to može da bude dobro."
Ima titulu sa Partizanom, po drugu ide sa Borcem! Miloš Jojić za MONDO: 18. maja dobijem više poruka nego za rođendan!
Najviše mečeva u Partizanu, ukupno 83, Jojić je odradio pod trenerskom komandom Aleksandra Stanojevića. Nešto manje, 76, ima pod patronatom Vuka Rašovića, a u Partizanu je radio i sa Vladimirom Vermezovićem i Zvonkom Vargom. Teško mu je, kaže, da bilo koga od njih stavi u prvi plan.
"Malo mi je nezahvalno da se opredjeljujem. Tačnije, nema nijednog od njih da nisam imao dobru saradnju. Sa svima sam imao korektne odnose jer sam ja, prije svega, sam po sebi profesionalac i mislim da je svaki trener koji je radio sa mnom uživao. Nisam bio zahtjevan, radim sam što se kaže, dobili su ono što su tražili od mene. Ne bih zanemario ni trenere koji su me trenirali u mlađim kategorijama, počev od Zorana Mamića koji me je doveo u Partizan, Nikica Klinčarski godinu dana u mlađim selekcijama, potom Slađan Šćepović, koji me je trenirao pet godina od pionira do prvog tima Teleoptika. Svaki od njih je ostavio dobar utisak na mene, sa svima imam korektan odnos i od svakoga sam mogao da naučim ponešto, tako da mi je veoma teško da se odlučim."
Nakon prvog mandata u Partizanu, uslijedio je transfer u Borusiju Dortmund, koja je nekoliko mjeseci ranije protiv Bajerna igrala finale Lige šampiona.
"Sve se desilo iznenada. Bili smo na pripremama u Antaliji, bližio se kraj prelaznog roka, možda 2-3 dana do kraja, agent me je nazvao i pitao da li bih išao u Dortmund. Mislim, normalno da bih išao! Blaščikovski se povrijedio, traže zamjenu, sviđaš im se, žele te... Nekako se sve izdešavalo u prva 24 sata. Kad sam došao tamo, nekako mi je 'na prvu' bilo čudno, s obzirom na to da je Dortmund, kako ste i rekli, par mjeseci prije toga igrao finale Lige šampiona. Pratio sam Borusiju, jednostavno kako ću ja da se uklopim... To su bila neka moja razmišljanja u tom momentu. Međutim, kad sam došao tamo, shvatio sam da su svi oni od krvi i mesa kao i ja i da nije problem da se nosim sa njima. Tako je i bilo na početku, veoma brzo sam se uklopio."
Bolji debitantski nastup nije mogao da zamisli. Protiv Ajntrahta, na Vestfalenu pred 80.000 "duša", ušao je u igru u drugom poluvremenu i zatresao protivničku mrežu samo petnaestak sekundi nakon ulaska. Odmah je privukao pažnju Jirgena Klopa, koji, poput ostalih njemačkih stratega, teži perfekcionizmu u svakom segmentu.
"Svi su profesionalci, svako radi svoj posao. Svaki igrač tačno zna šta mu treba, šta treba da radi, kad treba da radi, koliko treba da rade, nekako su posvećeni. Dođu na posao i odrade svoj radni dan, eto kako to izgleda tamo. Meni nije bilo teško da se uklopim u taj sistem jer mi je tako bilo i u Beogradu. Jednostavno, priželjkivao sam da odem u jednu takvu zemlju gdje je sve 'pod konac', gdje se zna ko šta radi, imao sam tu sreću da sam u takvom okruženju proveo pet godina", govori Jojić.
Poslije "milionera", u Njemačkoj je tri godine branio boje Kelna, koji je "sušta suprotnost" u odnosu na fudbalskog giganta iz Dortmunda.
"Prvih godinu dana je bilo izuzetno teško, s obzirom na to da sam u Partizanu igrao dominantno, u ekipi koja dominira, koja ima posjed, koja napada, u Dortmundu ista situacija, i onda dolazim u jedan tim koji ima drugačije ambicije, koji ima cilj da ostane u ligi, koji igra dosta defanzivno, stoji na svojoj polovini i čeka protivnika. Kad se lopta uzme, nekako se jako brzo proda, odmah se gleda napadač i 'vinger', ide lopta u prostor, ide trka i trebalo mi je vremena da se prilagodim svemu tome. Prvih godinu dana se nisam naigrao i onda sam morao da mijenjam sebe, da promijenim način života, igre, razmišljanja... Na kraju dana, to mi je i pomoglo, izborio sam se za startnih 11, imao sam u naredne dvije sezone zapaženu ulogu u klubu, odigrao sam sve utakmice. Nisam imao problema sa povredama, ekipa je izborila istorijsko peto mjesto, poslije 25 godina igrala evropsko takmičenje, odnosno Ligu Evrope."
Ima titulu sa Partizanom, po drugu ide sa Borcem! Miloš Jojić za MONDO: 18. maja dobijem više poruka nego za rođendan!
Morao je, prije svega, da promijeni način treninga, pa je tako počeo da nosi kostobrane i u pripremi za utakmicu.
"Razmišljao sam da Nijemcima treba da daš ono gdje su oni najjači, a to je disciplina, požrtvovanje, borba... a onda će moja kreativnost, završni pas, udarac na gol, prekid da dođu do izražaja. Međutim, moraš da ukližeš pet puta na treningu, da 'oguliš g***cu'. Shvatio sam to ozbiljno, počeo sam da nosim kostobrane na treninzima, da se borim za sebe i izborio sam se. Trebalo je malo vremena, naravno, ali sam se izborio i onda je to moje 'majstorstvo' došlo do izražaja, gdje sam kasnije profitirao i kroz golove i kroz asistencije."
Temeljne korekcije po pitanju ishrane izvršio je u ljeto 2016. godine, za šta je glavni "krivac" najbolji teniser u istoriji Novak Đoković.
"Iste godine je Đoković osvojio prvi Rolan Garos, sasvim slučajno sam ga sreo ispred njegovog restorana na Novom Beogradu. Jednostavno, kada sam ga vidio, desio se neki 'klik' u glavi, gdje sam rekao sam sebi 'od sad i ja jedem 'travu'', misleći, naravno, na zdrav način. Bio sam godinu i po do dvije strikni vegan, što mi je donijelo mnogo benefita, moram da priznam. Period oporavka je bio dosta kraći, mnogo brže sam se regenerisao nakon napora, bio sam izdržljiviji, nisam imao problema sa grčevima... Mi tada nismo imali igrače za tri fronta, dosta igrača je bilo povrijeđeno, utakmice na svaka tri dana... Ja sam to sve igrao, svaki put po 90 minuta, bez ikakve povrede. Evo i dan-danas zdravlje me služi, mišići su dobro, zdravo, nisam propustio trening... a sve je to zbog načina života koji upražnjavam. Uvijek kažem, dokle god budem motivisan, dok god budem zdrav, dok me tijelo bude služilo, igraću fudbal. Čim budem osjetio da 'hvatam krivine', da izbjegavam da odradim nešto za sebe, da li je to na treningu ili kući, ja ću da prekinem. Za sada sam i dalje ful motivisan, radim dosta stvari u toku dana da bih sačuvao zdravlje i mišiće i da bih bio spreman i oran za trening. Za sada je sve, Bogu hvala, kako treba i vjerujem da će me zdravlje služiti i ubuduće."
Gdje je veći pritisak – u Borusiji, koja priznaje samo trofeje, ili Kelnu, koji često čeka posljednji voz koji ide ka opstanku?
"Dortmund je klub kao i Partizan. Najviša očekivanja, borba za titulu, uvijek moraš da budeš u vrhu, da pobjeđuješ u svakoj utakmici. Keln je, sa druge strane, više orijentisan ka opstanku, da budu u tom sigurnom dijelu, sredina tabele ako je moguće. Godine unazad govore da Keln ima dosta problema, gdje odigraju sezonu-dvije u Bundesligi, pa ispadnu, pa se odmah vrate, pa su opet 2-3 godine obazrivi, i onda opet ide ispadanje u drugu ligu. Svaki klub koji ima najviše ciljeve ima veći pritisak od onog drugog. Međutim, ne mogu da kažem da u Kelnu nije bilo pritiska. Kad se nađete u nezgodnoj situaciji, kad ste u 'crvenoj' zoni, kad ne ide kako treba, kad se ne osvajaju bodove, svakako da je pritisak prisutan. Ovaj gore ima slatki pritisak, a dole je borba za život."
Kasnije je Jojić internacionalnu karijeru gradio u Turskoj (Bašakšehir) i Austriji (Volfsberger), da bi ga put početkom 2023. godine odveo u Letoniju, u tabor Rige. Boravak u ovom klubu nije uspio da kruniše titulom, ali je odradio dvije izuzetno zapažene sezone na individualnom planu. Pogotovo se to odnosi na prvu, tokom koje je na 32 utakmice postigao pet golova, čemu je dodao i šest asistencija.
"Poslije drugog mandata u Partizanu, bio sam šest mjeseci bez kluba i to me je, onako, dosta sputalo u nastavku karijere. Morao sam da tražim opciju gdje ću da igram, gdje ljudi mogu da me vide, da znaju da sam zdrav i prav. Bilo je puno stvari u priči, puno klubova u opticaju, ali se sve nekako izjalovilo poslije odlične sezone u Partizanu i super statistike. Na kraju se otvorila Riga, gdje nisam puno znao o klubu i Letoniji, ali sam se raspitao i dobio pozitivne komentare. Na kraju sam prelomio i rekao sebi da moram da igram fudbal, da se vratim u život. Moram da kažem da je Riga izuzetno organizovan klub, vlasnik je Rus koji drži nekoliko klubova. Među njima je i Pafos, koji je ljetos ostavio Crvenu zvezdu bez Lige šampiona. Mnogo ulaže u Rigu, u stadion, uslove za rad, teretanu...", ističe Jojić i dodaje:
"Sve je na najvišem mogućem nivou. Ja nisam znao, nisam imao pojma dok nisam došao tamo, nijedan klub gdje sam bio nema takve uslove, ne računam Borusiju. Čak ni u Kelnu nismo imali takve uslove, ni za trening, ni za oporavak. Zaista se radi o čovjeku koji voli fudbal i mnogo ulaže. Riga je, takođe, kao grad mnogo slična Novom Sadu. Pitoma je, sve je nekako blizu, 10-15 minuta pješke od tačke A do tačke B. Moja porodica i ja smo uživali tamo. Dvije sezone gdje su nam izmakle titule, ali stvarno nam je bilo super sa te privatne strane. Pogotovo ostaje žal za tom prvom godinom gdje smo konstantno bili dominantni, ispred protivnika 5-6 bodova. Žao mi je što to nismo uspjeli da krunišemo, iako smo imali sve u svojim rukama. U posljednjem kolu je trebalo da pobijedimo Valmiru na gostovanju i uzmemo titulu. Iz nekog razloga je to moralo da se desi, nama se to desilo, ali sam osvojio jedan Kup sa Rigom. Nosim lijepe uspomene, imam dosta prijatelja tamo, baš nedavno je jedan od njih dolazio u Banjaluku i zaista se rado prisjećam tog perioda."
Po odlasku iz Rige, Jojić se početkom 2025. godine našao u španskom Kasteljonu. Bio je to njegov drugi dodir sa drugoligaškim fudbalom, a prvi nakon 15 godina i dresa Teleoptika.
"Kontakt sa Kasteljonom je postojao i ranije, pričao sam sa sportskim direktorom nekoliko puta. Probali smo da nađemo zajednički jezik, ali nismo uspjeli jer sam ja bio pod ugovorom sa Rigom do novembra. Ljudi iz kluba nisu htjeli da me puste, Kasteljon nije htio da plati, i iz tog razloga je propao taj transfer na početku sezone. Oni su došli da gledaju Daglasa Aurelija i onda sam i ja skrenuo pažnju, Daglasa su uzeli, mene u tom momentu nisu jer, kažem, nismo uspjeli da se dogovorimo. Međutim, po isteku ugovora u Letoniji, već početkom godine sam ponovo stupio u kontakt sa sportskim direktorom Kasteljona, gdje je insistirao da dođem. Bilo mi je zanimljivo da 'otvorim' to tržište jer je Segunda jaka i cijenjena liga. Kad sam došao tamo, uvjerio sam se u to da se radi o jako teškoj ligi. Kažu neki igrači koji igraju u Španiji duže da je Segunda jača od Primere. Bilo je zaista teško, ako ne uđeš dobro u utakmicu, svaki protivnik te kazni, nebitno da li si u vrhu tabele ili si dole. Bilo mi je jako teško u prvih mjesec, mjesec i po dana jer se sezona završila početkom novembra, imao sam mjesec dana pauzu, onda sam polovinom decembra počeo da treniram, da se spremam za januarski prelazni rok. Bukvlano iz teretane sam, polovinom januara, došao iz Španije na potpis, a oni su u 'srcu' sezone", naglašava Jojić i nastavlja:
"Bili su mi potrebni vrijeme i adaptacija. Odigrao sam nekoliko utakmica, to što sam odigrao bilo je OK, međutim na kraju sezone se nismo dogovorili za produžetak. Imao sam opciju još godinu dana, ali se nismo dogovorili. Vratio sam se u Srbiju, napravio malu pauzu i vrlo brzo poslije toga se desio transfer u Borac. Međutim, mogu da kažem, španska liga je iznenađujuće dobro. Nije loše za naše mlade igrače, koji žele da napreduju, da odu tamo, da se izbore da igraju. Ako se tamo izboriš, da budeš standardan, možeš da igraš bilo gdje. Toliko su disciplinovani, toliko se radi, toliko individualnog rada ima i prije i poslije treninga. Radi se dosta na detaljima, nisam odigrao mnogo utakmica za tu jednu polusezonu, ali toliko se dobro treniralo tih četiri-pet mjeseci da osjećam da sam bolji i da sam napredovao. Takođe, za to je zaslužan i način života tamo, i oni kao ljudi su onako 'pitomi', raspoloženi, pozitivni i to sve utiče na čovjeka."
Iako je bio standardan u omladinskim, kao i u reprezentaciji Srbije do 21 godine, za seniorski tim nastupio je samo pet puta. Pritom je postigao jedan pogodak, 11. oktobra 2013. godine, na "Karađorđu" protiv Japana, kada se od nacionalnog tima oprostio sadašnji strateg Crvene zvezde Dejan Stanković.
"Cijeli život sam bio dio reprezentacije, od najmlađih selekcija pa sve do A tima. Igrao sam dva Evropska prvenstva, do 19 i 21 godine. Za A reprezentaciju samo pet nastupa, bio sam jedno vrijeme konstantno pozivan, dok sam bio član Borusije Dortmund, ali nisam otišao nijednom na zagrijavanje, svaki put sam bio na klupi. Ja kažem, za reprezentaciju treba da igraju najbolji, oni igrači koji igraju u svojim klubovima i koji imaju zapaženu ulogu. U prvih godinu dana u Kelnu, kako sam i rekao, nisam bio standardan i nisam ni očekivao da budem pozvan. U tom momentu nisam bio na nivou i ne treba tu da se nađem. Međutim, naredne dvije godine sam imao zapaženu ulogu, igrao sam jako dobro, imao sam uticaj na klupske rezultate i očekivao sam poziv, bar na taj širi spisak. Nisam ga dobio, to me je malo razočaralo, ali me nije sprečavalo da navijam i budem podrška drugarima koji su poslije toga napravili neke rezultate i uspjehe. Ne ostaje žal ni za čim, prihvatio sam to onako kako je, iz nekog razloga je moralo tako da se desi. Obukao sam dres, postigao sam gol za reprezentaciju, imam taj dres kod kuće. Iskreno, ne želim tim da se opterećujem."
Među pomenutih pet nastupa u najjačoj selekciji "orlova" ističe se i pretposljednji. Srbija je 6. juna 2014. godine gostovala moćnom Brazilu, kojeg je nekoliko dana kasnije čekao početak Mundijala pred domaćom publikom. Srpska selekcija je tada "glumila" državni tim Hrvatske, sa kojim su se "karioke" sastale u grupnoj fazi. "Orlove" je dočekalo oko 70.000 frenetičnih Brazilaca, a meč je završen minimalnim trijumfom domaćeg tima (1:0).
"Zaista jedno lijepo iskustvo, to je bila turneja pred Mundijal. Igrali smo tri utakmice – protiv Jamajke, Paname i Brazila, gdje je ta završnica bila baš u Sao Paolu protiv Brazila, koja je izašla u najjačem sastavu. Nejmar, Marselo, Hulk, Oskar, David Luiz, Dani Alveš, Cezar... Jedno lijepo iskustvo, pun stadion, sjajno navijanje, ostaje žal što nismo postigli gol, bilo je par situacija, ja sam čak pogodio stativu udarcem glavom. Na kraju smo izgubili 1:0, ali uvijek je lijepo igrati protiv najboljih igrača na svijetu."
Ima titulu sa Partizanom, po drugu ide sa Borcem! Miloš Jojić za MONDO: 18. maja dobijem više poruka nego za rođendan!
Najjači srpski tim trenutno prolazi kroz period tranzicije. Poslije dva uzastopna učešća na velikim takmičenjima (Mundijal 2022 i EURO 2024) pod vođstvom Dragana Stojkovića – Piksija, Srbija će propustiti planetarnu smotru koja se od 11. juna do 19. jula igra u SAD, Kanadi i Meksiku. Naredni cil je prvenstvo Evrope 2028. godine, do kojeg će Srbe pokušati da odvede Veljko Paunović, sa kojim je rukovodstvo FSS dogovorilo saradnju na pet godina.
"Mislim da je povučen pravi potez. Mislim da je gospodin Veljko Paunović pravo rješenje i da je čovjek sa nevjerovatnim ljudskim i trenerskim kvalitetima. Smatram da tačno zna šta radi i šta želi, ali i da ima tu moć da prenese na igrača ono što želi. Za sve je, međutim, potrebno vrijeme i moramo čovjeku to da damo, da složi kockice, da napravi selekciju, da vidimo šta, kako i gdje. Vjerujem da će njegovim dolaskom Srbija samo da raste i da će naša reprezentacija da bude sve bolja i bolja. Želim mu sve najljepše i u meni ima jednog velikog navijača."
Za kraj razgovora – ponovo Borac. Miloš Jojić je pod ugovorom sa banjalučkim klubom do ljeta 2026. godine, uz mogućnost produžetka saradnje na još godinu dana. Brojni navijači se nadaju da bi okosnica tima, kako sada, tako i na ljeto, mogla da ostane na okupu i da se, eventualno, ponovi prošlosezonski uspjeh na ino-sceni.
"Vidjećemo u kojem će smjeru da idu sezona, planovi kluba, ali i moji individualni planovi. Za sada se ovdje osjećam lijepo, prija mi Banjaluka, imamo dobru grupu, kvalitetne igrače, kvalitetne ljude u klubu. Ciljevi su, kako sam rekao već, najviši i moramo da se fokusiramo na to. Neumjesno je sada govoriti šta će da se desi naredne sezone ako ekipa ostane na okupu, da li će da se ponovi taj istorijski uspjeh. Mislim da taj rezultat u Evropi nije realan, ali šta je realno danas u životu, a pogotovo u fudbalu, gdje svi igraju? Treba kao ekipa da se fokusiramo na prvenstvo, da osvojimo titulu jer će nam ta titula donijeti Evropu. Do tada imamo još dva prelazna roka, i ovaj zimski i kasnije ljetni, tako da svašta može da se izdešava. Možemo da se pojačamo, možda će neko da dobije ponudu koja ne može da se odbije, možda se i raspadnemo kao ekipa... Prosto, prelazni rok je živa stvar i vidjećemo kako će to sve da izgleda u narednom periodu. Svaka čast momcima koji su izgurali tu prošlu sezonu, mislim da to nije realno i da će se to tepko ponoviti. Međutim, moramo sebi da postavljamo najviše ciljeve jer samo tako možemo da idemo naprijed. Ako ćemo da se zadovoljavamo samo plasmanom, to nije dovoljno", istakao je Jojić, poslavši jasnu novogodišnju poruku svim navijačima kluba čije boje trenutno brani.
"Što se tiče kluba i nas kao igrača, cilj za novu godinu je jasan, a to je titula. To nam donosi puno benefita za narednu sezonu, za narednu godinu, kako nama igračima, tako i Fudbalskom klubu Borac. Svi smo zajedno u ovome i treba zajedno to da proživljavamo, kao što i jesmo do sada. Želim da navijači dođu u što većem broju na domaće utakmice, da nas podrže, njihove podrška nam mnogo znači i mnogo je lakše igrati kod nas kad znamo da su nam oni iza leđa, kad su tu uz nas. Vjerujem iskreno da će iz utakmice u utakmicu popunjavati stadion sve više i da ćemo se na kraju sezone zajedno radovati", zaključio je Jojić novogodišnji razgovor za MONDO.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)