Donatas Motiejunas nam je pričao o svojim počecima, tome zašto je bitan kao veteran i šta on to donosi timu crveno-bijelih. Pričali smo o Srbima, učiteljima i učenicima, NBA milionima i - plejofu Evrolige.
Crvena zvezda od 20 časova dočekuje Valensiju na svom terenu i želi da se pobjedom približi vrhu tabele evropskog takmičenja. Jedan od glavnih aduta u timu Saše Obradovića biće Donatas Motiejunas, iskusni Litvanac koji je vrlo brzo osvojio srca navijača u Beogradu.
Nakon serije povreda visokih košarkaša Crvene zvezde došao je kao privremeno rešenje, a vrlo brzo je postao nezamjenjiv dio tima i produžen mu je ugovor. Prvo smo ga pitali - šta je to što želi za Novu godinu?
"Uvijek ću reći da sanjam i želim velike stvari. Za nas kao tim bih želio da nastavimo da gradimo timsku hemiju. Znam da nam dolazi težak period sa mnogo utakmica u gostima tako da je neophodno da budemo ekstremno spremni i da čuvamo jedni drugima leđa. Da bi prošli kroz to moramo da igramo sjajnju odbranu. To je to za sada, ali gledamo i u budućnost naravno. Obožavam da gledam stvari korak po korak i prvi korak je plasman u plejof. To mora da bude naš cilj. Kada to uradite uvek su vam na pameti veći ciljevi", rekao je Motiejunas za MONDO.
Dolazim sat i po ranije na trening, znam da moram
Sada je kao veteran svjestan da mu je sve teže da bude konkurentan mlađim i spremnijim igračima, pa baš zato dolazi satima ranije na treninge i mečeve. A šta je ono zbog čega ga hvale svi - od saigrača i stručnog štaba do uprave kluba?
"Slušajte ja vjerujem da je to disciplina koju pokazujem. Pokušavam da budem primjer. Ako hoću da budem najbolji i da nastavim da igram moram tako. Moram da se žrtvujem, da budem tu sat i po prije treninga. Čak i kada sam u bolovima nakon mečeva moram da nastavim da guram sebe i da budem u teretani, da se spremam. Jasno mi je šta je potrebno da uradim, a u isto vrijeme moram da budem primjer mlađima. Djeluje mi kao da gubimo predstavu šta znači biti profesionalni sportista. To je jako težak posao i moraš mnogo da se žrtvuješ ako hoćeš da dođeš do vrha. Mnogo ljudi koji misle da znaju šta je potrebno, to ne znaju. Ja to pokazujem svakog dana", otkrio nam je iskusni Litvanac.
U Trevizu učio od Hrvata
Motiejunas u Zvezdi radi ono što ga je Hrvat naučio: "Imao sam 19 godina, od njega sam sve vidio"
Morao je i on kao klinac da ima neke svoje veterane koji su mju pokazali put. Sada je otkrio da je među njiima bio i nekadašnji hrvatski reprezentativac Sandro Nicević. Centar koga pamtimo iz Cibone, ali i kao jednog od boljih igrača italijanske lige bio je veteran kakav je Motiejunas sada.
"U Benetonu u Trevizu sam imao kapitena koji je bio nevjerovatan profesionalac. Sandro Nicević je bio sjajan, ostali smo u kontaktu. Tada sam imao 19 godina i on je dolazio ranije, zagrijavao se, pokušavao je da ostane spreman. U Hjustonu je Trevor Ariza bio sjajan momak, mnogo stvari mi je pokazao i sa mnogo toga me je kupio", naglasio je on.
Dok ga maltene svi u klubu hvale, on ističe da na nekim mjestima ipak uloga veterana nije dovoljno dobro shvaćena. Nije šampionski tim onaj sa najviše zvijezda...
"Ne razumije se dovoljno koliko je bitna uloga veterana. Ljudi misle da je dovoljno samo da stavite najbolje igrače na jedno mjesto i da će sve biti u redu. Možete da imate najveće talente u timu, ali potrebni su vam iskusni igrači da to sve spoje. Da budu spona u timu, da budu pravi primjeri... Timska hemija je najbitnija, bez toga nećete do vrha. Čak je i Etore Mesina rekao da mu je najbitnija lekcija koju je naučio da ništa neće biti dovoljnio bez timske hemije."
Cijeli život sa Srbima
Motiejunas u Zvezdi radi ono što ga je Hrvat naučio: "Imao sam 19 godina, od njega sam sve vidio"
Vrlo dobro zna kako je igrati sa Srbima, od juniorskih dana je imao iskustva sa našim košarkašima. I svi sa kojima je igrao su u jednom momentu karijere nosili dres Crvene zvezde.
"Nekoliko mjeseci sam bio u juniorskom timu Žalgirisa sa Vladimirom Štimcem. U Benetonu sam igrao sa Stefanom Markovićem, takođe sam igrao i sa Raduljicom. Mnogo sam vremena proveo sa Srbima prije Zvezde. Nismo imali vremena da popričamo. Imao sam 19-20 godina kada sam se upoznao sa Stefanom i prošlo je deset godina. Sjajna je osoba. Tada smo bili mladi i jurili smo kroz život, a sada mi je jasnije koliko su ti dobri odnosi bitni u životu", ističe iskusni Litvanac.
Kad ne bude vatre, otići ću
Nakon godina sjajne NBA i evroligaške karijere, poslije mnogo uspjeha sa reprezentacijom i sa zarađenim milionima od košarke i dalje se baca u reklame i često je najborbeniji na terenu.
"Slušaj, svaki dan u našem životu je borba. Svi se bore za nešto. Otkako sam bio klinac sa 11-12 godina obećao sam sebi da ću prestati da igram košarku onog dana kada izgubim strast. Imam ogromnu ljubav i strast prema košarci, to mi je prva ljubav. Na košarkaškom terenu sam se borio kao lud i davao cijelo svoje srce. Kao što me sada vidite na terenu, takav sam bio i kao klinac. Za mene košarka nije samo igra.
Ipak shvatio sam da ću u jednom momentu morati da se oprostim od nje. To me ekstremno boli jer mi toliko znači. Nije pitanje toga gdje da idem da bih pokazao da mogu da igram, nego da li ja to želim. Zbog ljubavi koje osjećam to se ne postavlja kao pitanje. Želim da napravim razliku, da pomognem timu da se poboljša, da raste, da postavim primer. Kalinić je osvojio Evroligu, igrao je u plejofu, ja sam takođe bio u plejofu. Tu su momci koji su bili u takvim situacijama i možemo mlađima da pokažemo kako da se ponašaju i šta da rade. A mlađi igrači nas slušaju i prate", naglasio je on.
Na kraju je istakao da ga osim lične ambicije u nove pobjede gura i beogradska publika.
"Kada igrate u takvoj atmosferi, pred takvim navijačima, od samog početka sam rekao da ću se boriti kao lud. Do sada su mi pokazali ogromnu ljubav i to mi jako znači", završio je svoju priču za MONDO Donatas Motiejunas.
(Mondo.rs/Nikola Lalović)