Svi ljubitelji košarke u Srbiji prepoznaju njegov glas. Deceniju i po odjekuje Partizanovim utakmicama. Znate ga sigurno i po jednoj pjesmi. Upoznajte Nebojšu Bogojevića Čarlija.
/Piše: Pavle Knežević, mondo.rs/
Svi redovni posjetioci utakmica košarkaškog kluba Partizan dobro poznaju glas zvaničnog spikera, koji već punih 15 godina prati mečeve tima koji najavljuje kao "naš šampion". Crno-bijeli su mu se u nedjelju odužili tako što su mu poklonili dres sa brojem 15, potpisima svih igrača i odštampanim nadimkom - "Čarli".
Iako Čarlijev glas poznaju svi koji gledaju mečeve crno-bijelih, mnogi ne znaju koliko je njegova priča zanimljiva i sa kojom požrtvovanošću on radi svoj posao. A pogotovo je mali broj onih koji znaju da je Čarli otpjevao jedan od popularnijih "sentiša" devedesetih godina, ali o tom potom.
Čarli se inače zove Nebojša Bogojević, iako ga tako ne zove baš niko, osim možda članova porodice. Za ovih 15 godina nije propustio nijedan jedini meč Partizana kod kuće, pa čak i kada je u halu dolazio bukvalno sa operacionog stola.
A kako je sve počelo?
"Tadašnja portparolka Partizana Tanja Mrkić me pozvala i pitala da li bih ja to radio. Ja sam radijski novinar i tada sam bio na Radio Rodi i, kao veliki grobar, objeručke sam prihvatio ponudu. Nisam čak ni znao da se to plaća, samo sam htio da gledam utakmice sa najboljeg mjesta, a to je zapisnički sto. Samo sam je pitao šta Dule (Duško Vujošević) kaže na to, a kad je on rekao da je za, nije bilo dileme", priča Čarli za MONDO.
Za ovih 15 godina bukvalno nije propustio nijednu utakmicu Partizana kod kuće, pa čak ni kada je 2010. imao perforaciju slijepog crijeva i morao na hitnu operaciju.
"Igrali smo plej-of protiv Makabija, ja sam potpisao otpusnu listu na svoju odgovornost i izašao iz bolnice. Kada sam se pojavio u hali, Dule me je pitao da li sam normalan i htio je da me ’otjera’ nazad u bolnicu. Tada sam ga pitao da li se sjeća slične situacije od par godina prije toga, kada je on imao isti slučaj, kada je pravo sa operacije slijepog crijeva vodio plej-of utakmicu. Kad je rekao da se sjeća, ja sam rekao ’onda, molim te, nemoj ništa da mi pričaš’. To je ta velika ljubav prema Partizanu. Nikada sebi ne bih mogao da oprostim da sam to propustio“, priča Čarli.
Čarli je "stara škola". Košarku gleda od sedamdesetih godina prošlog vijeka i to je njegov omiljeni sport. Nažalost, u 21. vijeku se rivalstvo dva naša najveća kluba pretvorilo u praktično otvorenu mržnju, pa se često "podrazumijeva" da ako voliš jedan klub, mrziš drugi.
Da li Čarli mrzi Zvezdu?
"Ne, svašta. Zašto bih mrzio Zvezdu? Nemam nijedan jedini razlog. Gledam ja Zvezdine utakmice u Evroligi, ja volim košarku, to je moja prva ljubav. Kao dijete sam provodio sate i dane igrajući košarku. Imali smo tada malu ekipu jer su svi igrali fudbal, osim nas nekoliko fanatika. Zvezdu, dakle, poštujem, ali Partizan mnogo volim“, kaže Čarli.
Neki mlađi ljubitelji košarke, pa i novinari se pitaju zašto stalno najavljuje Partizan rečima "naš šampion", kad ekipa zvanično nije šampion već pet i po godina?
"Nema to veze sa realnošću, niti sa tabelom. Partizan će za mene uvijek biti najbolji, uvijek biti šampion. Makar igrali u beton ligi, uvijek će za mene biti šampion!", u dahu odgovara Čarli.
Neizostavno pitanje, prije nego što pređemo na ono što mnoge vjerovatno više kopka, jeste - ko su omiljeni igrači i treneri iz istorije Partizana čovjeku koji se sjeća bukvalno svakog trofeja crno-bijelih?
"Jao, ima ih baš mnogo. Sve volim, sve cijenim, sa svima sam dobar, teško mi je da izdvajam. Ali, ako bih morao, ovako ljudski, ne samo košarkaški, posebno su mi dragi Novica (Veličković), Saša (Pavlović) i Bogdan (Bogdanović). Dule mi je, naravno, kao i većini grobara, sve i svja", završava Čarli priču za MONDO.
E, sad, što se tiče druge karijere, njegova velika ljubav je i muzika, posebno rokenrol. Čarli u neformalnom razgovoru priča o svim velikim koncertima koji su se održavali u Beogradu i na kojima je prisustvovao, još od čuvene Hajdučke česme pa do danas.
Bavio se malo i pjevanjem, pjevao je prateće vokale na dvije pjesme jednog albuma Nevernih beba, ali je ipak ušao u muzičku (kako izgleda) besmrtnost domaćeg popa otpevavši jedan od najčuvenijih "one hit wondera" devedesetih, pjesme koja je preživjela i do danas.
U pitanju je numera "Ljubav traje dugo" sastava Fen-X. Ona je bila ograničeni hit, dok se svojevremeno u nju nije "zaljubila" Ruška Jakić i stavila je za špicu svoje emisije "Ljubav i moda". Ova balada je poslije toga postala ogroman hit i neizostavni dio repertoara svih "nostalgija kompilacija", ali i kafića sa mirnom živom muzikom.
U većini gradova Srbije kada prođete pored nekog mjesta sa malim sastavom, gitarom ili sintisajzerom, u jednom trenutku će se neminovno čuti: "Ljubav traje duugo, biće uvek blizu naas…".
Poslušajte kako je to otpjevao Nebojša Bogojević, pa ćete vjerovatno "drugim ušima" slušati Čarlija kako sljedeći put najavljuje Partizan.